Kineska piletina u kokosovom mlijeku i kuda plovi naš brod...



Brinete li se vi ponekad što donosi sutra? Ja sam u principu optimistična "biljkica" , ali ovaj svijet oko nas mi se čini sve luđi i luđi.. Pogledajte malo događaje u zadnje vrijeme.. Požari, poplave, potresi , revolucije po zemljama, pa ta globalna kriza..

Moj moto je uvijek nekako biti će ti onako kako si sam napraviš, ali što ako te društvo i država u kojoj živiš dovedu u sitaciju da nisi u mogućnosti ništa za sebe napraviti.. Ostaneš bez posla, ne možeš odmah naći drugi jer ekonimija tone brzinom Titanika.. I tako se ponekad pitam .. lako je dok si mlad , nekako se izvučeš, snađeš.. A sa televizije nas bombardiraju slike radnica Kamenskog i još mnogih nekada gigantskih tvrtki koje su izvukle deblji kraj u nesretnoj privatizaciji. Što je sa tim ljudima, tko će njima dati priliku?

Iskreni prema sebi, Hrvati kao ljudi su dosta inertni.. Uvijek sam se pitala dok sam gledala na televiziji demonstracije u Francuskoj (zbog npr. što su im htjeli uvesti 2 sata više po radnom tjednu), Talijane koji štrajkaju na dnevnoj bazi, prošlo ljeto Grčku... da li je moguće da se kod nas nešto dogodi pa da se narod digne na taj način.. Prva ja se pitam da li bi išla demonstrirati na cestu...Jer realno, meni ništa ne fali.. Za sada. To ne znači da za 2 mjeseca može biti drugačija situacija..

I sad je krenulo.. Svaka dva dana sve više i više ljudi demonstrira. Pita me jučer prijatelj iz Slovenije što se to događa kod nas.. I onda sam se zapitala što.. Vladajući ( zadnjih 15 godina, i oporba i aktualna vlast) bacili su ovaj narod na koljena. Oduzeli su nam mogućnost za rad, prosperitet.. Dali su nam najskuplje cijene namirnica u Europi.. Dali su nam to , da mladi koji završavaju fakultet ne mogu krenuti u život. I misle da jedino mogu novcem kupiti radno mjesto..Kao što su ih tjerali do afere Indeks da kupuju i ispite na fakultetima..

Što mislite vi o ovim prosvjedima?  Ja ne podržavam nasilje i smatram da nije potrebno, ali nažalost nikada se ništa pametno nije dogodilo dok se koja glava nije razbila.. Da li bi se vi priključili prosvjednicima?

Čekajući rasplet, i nadam se bolju budućnost, ipak moramo nešto i pojesti :)).. Pa da krenemo na vedrije teme.. Što sam ručala ? :)

Inspirirana Mihaelinom piletinom , napravila sam svoju verziju piletine sa kokosom.

Sastojci:

• jedan komad pilećih prsa
• 1 luk
• ulje za vok
• pola vrećice ledo kineske mješavine
• 165 ml kokosovog mlijeka (shan shi - kupljeno u konzumu)
• mješavina kineskih začina (ima u svim supermarketima)
• riža

Luk sitno narezati. Zagrijati ulje u voku i dodati luk. Dinstati dok luk ne pocakli.

Piletinu izrezati na sitne kockice i staviti na luk. Začiniti sa mješavinom kineskih začina i zaliti sa malo vode i ostaviti da se dinsta cca 5 minuta.

Nakon 5 minuta dodati povrće i dinstati još 5 minuta. Dodati kokosovo mlijeko i ostaviti još 15 -tak minuta na laganoj vatri.

Skuhati rižu (može i tijesto ako netko više voli) i gotov ručak..

Fusion ili........

Da li vi imate isti problem kao i ja? Naime, koliko god se trudila kupovati male količine namirnica, uvijek mi se nešto pokvari i dosta toga bacim.. I užasno me grize savjest zbog toga...

Sad sam odlučila da neću ići u dućan dok ne počistim sve što imam u frižideru i zamrzivaču..

A namirnice.. 2 integralne tortilje, pola paketa mahuna, pola paketa mrkve, pola paketa tikvica, pola paketa kineske mješavine, mali komad piletine, mali komad teletine, malo zeca.. Hm.. što sad.

A ništa.. Fusion cuisine hehe :).. Evo googlam fusion hranu i kaže na Wikipediji ovako :

Fusion cuisine is general term for the combination of various forms of cookery, and the concept can take several forms. One approach is regional fusion that combines different cuisines of a region or sub-region into a single eating experience. Of this sort, Asian fusion restaurants have become popular in many parts of the United States, often featuring Indian, East Asian, and South-East Asian dishes alongside one another and offering dishes that are inspired combinations of such cuisines.

Moja kombinacija je otišla van gore navedenih regija.. Spojih meksičku i kinesku :).. Odlučila sam iskoristiti tortilje, kinesku mješavinu i piletinu.

Ispala je laganija večera za dvoje.

KINESKA PILETINA:

• cca 20 dkg pilećih prsa
• cca 200 g zamrznute kineske mješavine (ja uvijek koristim Ledovu)
• malo soja sosa
• kineska mješavina 5 začina (ima u svim supermarketima - to je cimet, klinčić, sečuanski papar, komorač, star anise)
• mala glavica luka

Piletinu narezati na što manje komadiće. Cca 1,5 žličicu začina pomiješati sa 1 dcl vode i preliti preko piletine. Ostaviti cca 10 min da se marinira.

Luk narezati na sitne kockice. Zagrijati ulje u woku (ja koristim baš ulje za wok koje ima sezama u sebi, jako mi fino miriš i da poseban tek hrani.. ima ga svugdje za kupiti). Na zagrijano ulje dodati luk i pržiti dok ne postakli.

Dodati mariniranu piletinu (izliti svu tekućinu unutra) i prepržiti kratko (cca 3 minute). Zatim staviti povrće , zaliti sa malo soja sosa i pirjati još cca 3 minute.

Tortilje prepržiti cca 1 minutu sa svake strane u tavi. Nadjenuti ih sa pripremljenom piletinom i voila.. Gotovo :)..

Dobar tek! :)

p.s.
Skuhala sam se na putu do posla. A čitam da popodne pada temperatura na 0 C.. A sad je 15 C... Pa kaj je to normalno?

Pizza...

Pizzu obožavam.. Kad se sjetim da sam ju dugo vremena iz nekog nepoznatog i nerazumljivog razloga odbijala probati .. dođe mi da zažalim i nad tim vremenom koje sam si uskratila u uživanju u ovoj deliciji :)

I onda negdje, čini mi se da je to bilo ljeto između 7. i 8. razreda osnovne škole, sa mnom je na moru bila moja prijateljica Tina. Kako je moja mama morala nazad na posao, a nama se još nije išlo kući, došla je njezina mama da nas pričuva tjedan-dva. Teta Ljubica ima bolje metode uvjeravanja od moje mame, pa je to bilo nekako ovako:

Teta Lj:  Danas imamo za ručak pizzu

Ja:         Fuj.. ja to ne jedem

Teta Lj:  Čuj draga, ja ne bum kuhala dva ručka, pa ti vidi. Ak nisi gladna nemoj jesti.

Ja:         Ja ću si speći jaja

Teta Lj:  Slobodno.

I tako ispekla teta Ljubica pizzu, ja sam se nešto durila i nisam htjela jesti... I onda kako to već biva, ulovila me vučja glad. Čekala sam da ne budem teti Lj. u vidokrugu i ko pravi lopov gurnula ruku prema ostacima pizze i zagrizla......... Mmmm.. Pa to je dobro.. Zapravo.. jako dobro.. Pa gdje mi je bila pamet.

Uhvaćena u činu žvakanja , morala sam teška srca priznati poraz.. da nisam bila u pravu. I tako je počela ljubav na prvi zalogaj koja traje dan i danas.

Pizze volim u svim oblicima , jedino se još nisam navikla na pizze sa morskim plodovima. Najviše uživam u Italiji , nevjerovatno je kako Talijani mogu napraviti dobru pizzu (a i pašte :)) .

Jednom sam negdje bila naletila na neki članak o nekoj knjizi u kojoj je netko istraživao talijanske pizze pa postoji i knjiga recepata sa raznim vrstama tijesta. Naravno da nisam spremila link, pa ako nekom ovo zvuči poznato please help.

Kada radim doma pizzu po ljeti , ovo mi je najdraža kombinacija.

Tijesto:

Ne mjerim, idem odokativnom metodom:

- pomiješam brašno, sol i suhi kvasac

- dodam tople vode koliko treba da se dobije kompaktno tijesto

- zamiješam rukom , oblikujem loptu, namažem maslinovim uljem i ostavim 30 minuta da se digne

Volim okruglu pizzu, pa uvijek pečem u ovom protvanu za tart. Tijesto razvaljam uvijek na pobrašnjenom stolnjaku i pažljivo ga prenesem u protvan, koji prethodno namažem sa maslacem.

Najviše volim stavljati sjeckanu rajčicu kao podlogu, ako nemam onda stavim pasiranu. Kad namažem tijesto sa rajčicom malo poparim.

Običan sir sam odavno već zamijenila mozzarelom. Puno mi je bolja pizza sa mozzarelom. Narežem ju na tanke šnitice i poslažem na rajčicu. U ovom slučaju sam se odlučila za vege opciju, pa sam gore samo stavila zelenu i žutu papriku , i cherry rajčice.

Rub uvijek namažem sa maslinovim uljem i u pećnicu na 230C cca 15-tak minuta.

Dobar tek!

Povrće i riža iz woka

U fazi sam eksperimentiranja sa istočnjačkom kuhinjom. Wok sam kupila već davno, izvadila iz kutije, stavila u ormar i tamo je stajao. Toliko je težak i velik da mi ga se nije dalo vaditi :) Onda sam odlučila napraviti mjesta vani tako da mi uvijek bude pri ruci ..

U woku treba i znati kuhati, ja se tek učim, tako ako netko ima kakve savjete.. s veseljem ih očekujem :)

Najbrži način kuhanja se zove STIR&FRY, koji omogućuje brzu pripremu jela, a sve namirnice ostaju fine , pune okusa, boje i mirisa. Za ovu tehniku kuhanja, sve namirnice treba pripremiti unaprijed, trebaju biti sitno narezane i stajati pri ruci da se mogu ubaciti brzo u wok. Wok treba prvo dobro zagrijati, pa se onda dodaje ulje. Ulje treba razliti po cijelom woku, pustiti da se zagrije i kuhanje može početi. Hranu je potrebno cijelo vrijeme miješati, najbolje sa drvenim štapićima koji obično dođu u paketu s wokom.

Ovaj put donosim jedan zdrav i krasan recept. Potrebno je:

• 
  
  Ledo ili neka druga mješavina kineskog povrća (ili svježe ako imate pri ruci- sastojci nabrojani ovdje) 
• 
  
  Riža- basmati je najbolja
• 
  
  Soja sos
• 
  
  Đumbir u prahu
• 
  
  Sojine klice (ima ih u Intersparu)

Prvo treba skuhati rižu.

Zagrijati wok i dodati ulje. Staviti povrće i miješati cijelo vrijeme cca 4 minute. Začiniti sa đumbirom u prahu prema želji i dodati cca 0,1 dcl soja sosa. Pustiti da se malo ukuha i zgusne (cca 2 minute). Dodati rižu, sojine klice i miješati sve zajedno još cca 1 minutu .

I gotovo :)

Dobar tek.

"Orijentalna" kajgana

Kuhinja moje mame je tradicionalna. Uglavnom što se jede u većini hrvatskih domova, sa nezaobilaznim grahom, sarmom, punjenom paprikom, domaćim juhama, pohanim mesom i sl.

Niti mama niti tata nisu od neke ljute hrane i puno začina, tako da je moje isprobavanje i eksprimentiranje sa hranom počelo sa mojim samostalnim životom. Prva kuhinja na koju smo se jako "navukli" je meksička i koja se vrlo često nađe na našem tanjuru. Čak su mi i tikvice postale nova namirnica, jer se iz nekog razloga nisu jele kod mojih roditelja :).

U zadnje vrijeme počela me sve više privlačiti orijentalna kuhinja (kineska, indijska, tajlandska, marokanska) kojoj nisam prije bila previše sklona. Vječan problem je što se kod nas nažalost ne mogu baš nabaviti sve namirnice, ali moram priznati da se ipak u zadnje vrijeme stanje popravlja.

Drage moje sugrađanke iz Zagreba, ako znate gdje šta ima finog za kupiti, javite :)).

Najveće "otkriće" u zadnje vrijeme mi je povrće kineska mješavina od Leda. Već sam isprobala par recepata u woku ( još da ih malo dotjeram, pa ih obajvljujem :)), a neki dan sam došla s posla i bila toliko gladna, da je definitivno trebalo nešto na brzinu spremiti.

Razmišljala sam o kajgani, a onda sam se sjetila jednog recepta iz časopisa BBC GOOD FOOD, koji sam gledala (omlet sa povrćem) i odlučila napraviti nešto slično.

Na tavi sam zagrijala maslac i stavila povrće (kinesku mješavinu) , prodinstala dok nije malo omekšalo. Jaja sam zamutila, dodala malo soli, mljevenog đumbira, malo mlijeka i prelila preko povrća.

I gotovo.. Bilo je preukusno. Ovaj ručak ću definitivno još puno puta ponoviti.

Napokon...........stroganoff :)

Evo i mene nakon 100 godina.

Kao prvo sretan Uskrs svima koji slave..

Prekjuučer mi je bio prvi slobodan dan nakon 20 dana rada u komadu. To je jedna dobra vijest.

Druga dobra vijest da je tata napokon operiran....... Nakon borbe sa hrvatskim zdravstvenim sustavom i stalnog prijavljivanja i odjavljivanja iz bolnice , tata je napokon dobio pacemaker.. I sad svi možemo napokon mirno spavati.

Na sreću, evo do sada nismo imali puno doticaja sa bolnicama i doktorima. Ne želim spominjati imena bolnica, ali u prvoj smo imali neugodno iskustvo i sa doktorima i sa općenitim uvjetima. Tamo su ga poslali doma, čovjeka čije srce kuca ispod 30 puta u minuti, i naručili za pregled tek 25.4. Čudnovatim spletom okolnosti , nekim dodirom više sile ili čega već, otvorila mi se mogućnost da ga prebacim u drugu zagrebačku bolnicu. Druga bolnica, druga priča... Sjajni doktori, sjajni uvjeti.. I čovjek je operiran.. Ne želim se više vraćati na tu priču i uznemiravati i analizirati zdravstveni sustav.. Uglavnom nadam se da nam bolnice neće trebati neko vrijeme. A ako i hoće, barem sada znam gdje ići :)))

Sve to zalužilo je da se počastimo sa jedinim finim ručkom. Odlučila sam se za stroganoff. Kupila sam paket Maturo mesa, koji je već izrezan za Stroganoff. Dakle potrebno nam je:

• 
  
  Goveđi file narezan na kockice
• 
  
  Malo luka
• 
  
  Malo ulja i maslaca
• 
  
  Šampinjoni narezani na trakice
• 
  
  Kiseli krastavci
• 
  
  Malo senfa (1 žličica)
• 
  
   Vrhnje za kuhanje, 2 dcl
• 
  
  Soli i papra

Ulje i maslac zagrijati u tavi . Kada se zagrije naglo prepržiti kockice goveđeg fileta. Kad se preprže kockice izvaditi van iz ulja i staviti sa strane.

Na toj istoj mješavni ulja i maslaca prepžiti luk dok ne požuti. Dodati šampinjone , posoliti , popapriti, te zaliti sa malo vode ili temeljca (ja sam kuhala i juhu pa sam zalijevala sa juhom). Pržiti dok šampinjoni ne budu gotovi.

Vratiti meso u tavu , staviti žlicu senfa i ako netko zna.. flambirati :)). Ja sam se već iskušala kad sam radila paštu s biftekom. Ovaj put je bilo već uspješnije i lakše.. Još malo i biti ću kao Stevo Karapandža he he :).

Nakon što flambirate ili ne.. zaliti sa 2 dcl vrhnja za kuhanje i pustiti da se još sve malo prodinsta. Na kraju dodati kisele krastavce narezane na trakice , sve zajedno još malo prodinstati i gotovo :).

Poslužiti uz rižu.

Pozdrav,

Andrea

Pašta sa biftekom i što je k vragu ovo vani?????

 

 

Gledam kroz prozor i ne mogu doći nikom pa ni sebi. Pa kaj je ovo?? Kataklizma. Vatroslave, Vatroslave pa kud u ožujku.

Ja već izvadila cipelice, kožne jaknice, očistila čizme, spremila ih u ormar.........a kad ono.. šipak..

Stvarno se pitam jel sve ošlo k vragu i da li nam je to kazna za maćehinski odnos prema prirodi. Jer ovo nije normalno. Niti ljeta više nisu normalna. Ne sjećam se kad sam zadnji puta bila na moru da je bilo 5 dana normalno vrijeme u komadu..

No, što je tu je i možemo se samo nadati da će nam sunce uskoro izaći i malo zagrijati zrak , a i raspoloženje.

Ova paštica definitivno diže rasploženje, posebno mesoljupcima. Ideja je dobivena u restoranu Sorriso, gdje sam jela slično jelo.

Potrebno je:

• 1 luk
• malo pancete
• 1 paprika
• 1 mrkva
• sol
• 1 dcl bijelog vina
• svježe mljeveni zeleni papar
• malo konjaka
• 1 biftek (20 dkg)
• pašta po izboru
• upaljač
• malo spretnosti

Luk narezati i na malo maslaca popržiti dok ne postakli. Dodati pancetu, papriku i mrkvu narezanu na sitne kockice. Dinstati dok ne omekša. Zaliti sa malo bijelog vina, malo posoliti i pustiti da se na slaboj vatri dinsta.

Biftek narezati na manje kockice i natrljati sa zelenim paprom. Na grill tavi rastopiti maslac i staviti komadiće bifteka da se preprže. E sad, sjetih se da bi bilo dobro flambirati. I najgluplja moguća varijanta koje sam se sjetila je googlati kako se flambira. Razmišljala samn si da je to malo uvrnuta ideja, te da ne bi bilo loše da mi netko pokaže, ali kad si ja nešto zacrtam u glavu , tko bi to izbio.. Našla ja, pih .. ništa lakše. Zagrijete malo konjaka, zalijte jelo, zagasite sa vinom ili juhom i to je to.. Ja sam ulila konjak u manju zaimaču ili kako se to već zove za juhu, zagrijala na štednjaku dok se nije počelo paliti i prelila preko mesa.. Zapalilo se meso, ali niti blizu onako kako to izgleda na televiziji... Nakon toga sam zalila sa malo vina i to je to.. Svi živi, ništa spaljeno :)

Paštu skuhati i umiješati u lonac gdje smo dinstali pancetu, papriku i mrkvu. Preko svega preliti meso sa umakom od pečenja.

I to je to..

Brzo, jednostavno (osim flambiranja) i preukusno.

Dobar tek.

A što jesti na poslu?

Imam 32 godine i ove godine slavim 10 godina radnog staža... Jao.. već 10 godina. A kažu da nam spremaju zakon da moramo raditi do 67 godine. Pala sam u nesvjest kad sam to čula, jer ljudi moji, ma zamislite vi mene ( tu moram reći da ja radim uredski posao, koji se izmjenjuje sa terenom i radom sa ljudima ) da ja baba sa 67 godina (bez uvrede svim bakama, ali to i jesi u tim godinama) sa finom srebrnom kosom i fen frizurom ispod haube stojim i šarmiram klijente. .. He he. Ili sirotu tetu u nekom dućanu. Mi smo danas na poslu dali i ime tom programu.. zove se S POSLA NA MARKOVO POLJE (za one koji ne znaju to je groblje u Zagrebu).

Uglavnom ne piše nam se dobro, hoće nam ukinuti i prijevremenu penziju, tako da mi je bilo pameti ne bi radila do 30-te. Pa ionako mi se sve svodi na isto. Ovako ću imati 1000000 godina staža i penziju 1500 kn.

No pređimo mi na nešto vedrije.

Od prvog mog radnog dana muku mučim sa gablecima. U početku sam radila klasične greške i kupovala lisnata tijesta.. Pa su mi se ta tijesta složila oko struka od silnog sjedenja.. Pa sam se taman prosvjetilia i počela donositi zdravije stvari, pa nas preselili u ove nove krasne zgrade, ono zapadnjački open space , nas 10000 na 20 m2, bez kuhinje. Ne možeš ništa donijeti, jer da svi donesu svoje jao koji miomirisi. Taj dio mog radnog vijeka me financijski uništio, jer sam stalno išla van jesti.

E sad na novom poslu imamo kuhinjicu. I štednjak.. I aparat za kavu.. I mikrovalnu.. Ma divota.

Počela sam svaki dan nositi gablec na posao. Nekad su to ostatci od jučer, a nekad napravim samo za posao. Tako sam napravila i ovu salatu.

Od bulgura. Za moju ovisnost o bulguru kriva je Andrea sa bloga voće i povrće. Vidjela sam kod nje krasnih recepata, pa reko da ii ja probam taj bulgur. To je bila ljubav na prvi okus. Sad ga jedem kao prilog, stavljam ga u juhe ili napravim ovako nešto:

Bulgur skuhati prema uputi s vrećice

Ja sam u ovom slučaju stavila kukuruz, malo pršuta i rikulu. Posolila , popaprila , malo aceta balsamica i eto krasnog obroka za posao. Puno bolje od lisnatog.. :D

Kako se vi drage blogerice i blogeri snalazite na poslu sa hranom?

Boje, boje , boje...

Kad sam razmišljala kako da napišem naziv recepta , sjetila sam se svoj dragog prijatelja koji je izvrstan zabavljač i uvijek nas do suza nasmijava sa svojim komentarima i forama. Jednom je tako imitirao Modnog mačka ili već nekog od drugih fashion gurua (kojih je btw u zadnjih par godina kao donijela neka poplava u Hrvatsku koliko ih je) , i prepričavao nam kako se ove zime nose BOJE BOJE BOJE!!. Teško ja tu mogu sad riječima vama ovdje prepričati kako je to bilo smiješno , ta faca koju je on složio i taj ton glasa, evo ja sad plačem od smijeha pišući to.

Ali nije taj fashion guru zapravo tako niti blesav , vani se do danas nije sunce pokazalo 20 dana, pa što nam preostaje nego se okružiti bojama da ubijemo to sivilo oko nas.

Nije baš sezona svježeg povrća, ali zahvaljujući raznim hipermarketima i hiper uvozu, sve nam je dostupno skoro cijele godine.

Pa evo ja predlažem za ovu zimu, ovo jelo, koje može biti i prilog i glavno jelo, kako kome paše :)).

Oguliti krumpir i narezati na sitne kockice. Paradajz cijeli izrezati na kockice . Isto tako i zelenu ili žutu papriku. Sve pomiješati u jednoj zdjeli, zaliti sa uljem, začiniti biberom , soli,  s malo bosiljka i mrvicu vegete i staviti peći u pečnici na papiru za pečenje. Treba cca 25-30 minuta.

Dobar tek...

I zapamtite : BOJE BOJE BOJE :)))))

Biftek u zelenom papru

Drage cure,

evo nakon božićnih blagdana još jedan recept tako da si zatvorimo krvne žile do kraja :))).

Ja crveno meso doista rijetko jedem, a bifteke vrlo rijetko. Razlog je naravno cijena. Ulovila sam fine Maturo bifteke na sniženju, pa rekoh kad je bal nek je maskembal.

Za dvije osobe potrebno je:

• 2 bifteka
• 2 žličice maslaca
• 1 žlica senfa
• 1 žlica mljevenog zelenog papra.

Bifteke isprati i osušiti, pa ih namazati sa senfom. Ostaviti u frižideru cca 2 sata da omekšaju.

U tavi zagrijati 2 žličice maslaca. Bifteke uvaljati u zeleni papar i staviti pržiti na tavu. Pržiti ovisno o tome kakav biftek volite. Ja volim srednje pečen, za to mi je trebalo cca 10-tak minuta da ih ispečem.

Dobar tek!

Rižoto od pršuta

Rižota razna su uvijek na popisu mojih najdražih jela. Na koji sam način prije pripremala rižota, neću niti spominjati od srama :), a onda sam jednom prilikom vidjela Veljka Barbieria kako ga priprema i napokon ih počela raditi kako treba.

Sjećate se one pomame za kuharicama kad su izašle besplatno uz Jutarnji list? Od 6 ujutro nigdje u Zagrebu nije bilo moguće kupiti Jutarnji. Ja sam slučajno predvečer dok sam se vraćala sa posla u malom dućanćiću u kvartu kupila novine i jedna umorna teta mi je preko pulta ugurala knjigu iz kolekcije enciklopedija mediteranske kuhinje - RIŽA. I tako je ta sirota knjiga sakupljala prašinu na mojoj polici, budući da ja sve tražim po Internetu i imam zavidnu kolekciju isprintanih recepata koji strpljivo čekaju svoj red za pripremu. Neki dan sam ju napokon uzela u ruke i prolistala i mogu reći ima korisnih savjeta i dobrih recepata.

Među savjetima se nalazi i pravilan način kako pripremiti rižoto i to je zapravo vrlo slično onome što sam već vidjela kod Veljka Barbieria.

Dakle, kaže knjiga sljedeće :

Temeljni postupak pripreme rižota obuhvaća četiri osnovne operacije: pripremanje zaprške, prženje, kuhanje i ukuhavanje... Prije svega treba u jednom loncu rastopiti maslac (za morska rižota dodaje se maslinovo ulje) u kojem se pirja aromatično povrće (luk ili mladi luk ili ljutika). Luk se pirja polako , na slaboj vatri, da postane proziran , a pri tome ne požuti. Da bi se to postiglo povremeno treba doliti vodu. Kad je temelj gotov dodaje se riža i nekoliko minuta prži na umjerenoj vatri . Miješa se sa kuhačom dok zrnca ne počnu blijedjeti. Na kraju ako to recept predviđa doda se vino koje mora ispariti uz stalno miješanje. Kad vino ispari kutlačom se dodaje vrela juha (riblja, mesna, povrtna- ovisno o receptu) dok za 2 cm ne prekrije rižu , a potom se uz stalno miješanje kuha na umjerenoj vatri. Kada riža upije juhu doda se još jedna kutlača vrele juhe dok riža ne bude al dente. Kada je riža al dente i još vlažna. Zatim se dodaje maslac i parmezan prema želji i ostavi prije posluživanja još 1-2 minute u poklopljenoj posudi.

Evo ovo je bila mala škola rižota :)..

A receptić slijedi...

Sastojci za dvije osobe:

• 160 g riže;
• 50 g pršuta;
• luk;
• 20 g maslaca;
• pola deci vina;
• 0,5 l mesnog temeljca;
• 1 žumanjak;
• 2 žlice vrhnja;
• u original receptu ide i naribani parmezan, koji sam ja preskočila budući da ga ne volim

Luk narezati , pršut usitniti na sitne kockice . Na maslacu popržiti luk i dodati pola količine pršuta. Kad pršut porumeni dodati rižu i kuhati 1-2 minute miješajući.

Zaliti sa bijelim vinom i pojačati vatru da vino ishlapi. Postupno dodavati temeljac i kuhati na umjerenoj vatri . Prije kraja kuhanja dodati ostatak pršuta.

Rižoto ukloniti sa vatre, dodati žumanja, vrhnje i ostatak maslaca. Promiješati i poklopiti . Ostaviti 1-2 minute. Poslužiti na zagrijanom tanjuru..

Ovaj zagrijani tanjur mi je zadao glavobolju , jer nisam našla boljeg načina nego ga strpati u pećnicu :).

Rižoto mi je bio stvarno super, ali mislim da je tome pridonjelo to što sam stavila istarski pršut koji je puno aromatičniji i ljući od ostalih pršuta.

Uglavnom ovaj rižoto ostaje zapisan i sigurno će se puno puta kuhati.

Dobar tek !

Kronični nedostatak vremena i rižoto od šampinjona

Drage moje blogerice, ne znam kako vi, ali ja muku mučim preko tjedna sa jelom i ručkovima. Budući da prije 6,7 sati navečer ne dođem doma, svaki dan je borba što pojesti. Ponekad pojedem nešto toplo u gradu, pa navečer samo nešto malo gricnemo, ali moj najveći problem je što je moj želudac naučen na domaću hranu i par dana neurednog života vodi ravno u teške želučane tegobe. Tako da svejedno kad dođem doma moram nešto nabrinu skuhati. Nedjeljom najčešće napravim lončinu juhe za cijeli tjedan, tu i tamo neki saft, čušpajze i slična jela koja mogu onda dan dva držati u frižideru i podgrijati.

Jučer sam došla malo ranije, pa sam se odlučila za rižoto od šampinjona. Postoji 1000 načina kako ga napraviti, a uglavnom sreća je što je brzo gotovo i meni barem vrlo ukusno.

Luk sam prodinstala i na njega stavila čašu (2 dcl) integralne riže. Dinstala sam to cca 15-tak minuta i ubacila šampinjone (onaj jedan paket iz supermarketa ;) ) narezane na ploškice i zalila sa tri čaše juhe (koju sam sva sreća imala skuhanu). To je pravilo koje uvijek dobro pali za rižu, koliko se stavi riže , tri puta toliko vode ili druge tekućine da bude al dente.

Dinstatala sam sve zajedno dok tekućina nije isparila, malo posolila , pobiberila , dodala jednu žličicu margarina i voila fini ručak.

Kako se vi snalazite drage blogerice sa svakodnevnim ručkovima?

Meat loaf na hrvatski način :)

Imaju neka jela za koje svi znamo iz filmova. Tako smo se (mislim barem većina nas) upoznali sa muffinima, palačinkama sa javorovim sirupom i mnogim drugima. Često u američkim filmovima jedu i meat loaf za večeru..

Mislim da ovaj moj meat loaf nije niti blizu originalu, budući da se meat loaf radi sa krušnim mrvicama i mlijekom, ali nisam bila sigurna uopće kako bi nazvala ovo jelo :))).

Jelo je nastalo kao kombinacija čišćenja frižidera. Imala sam malo mljevene junetine, jednu limenku crvenog graha i kukuruza i pola zamrznutog lisnatog tijesta. I odlučila se ja napraviti meat loaf, koji nije meat loaf :))).

Mljeveno meso sam izdinstala na luku i češnjaku i začinila sa paprom i soli. Pred kraj sam dodala kukuruz i crveni grah i sve to stavila u lisnato tijesto i zapekla u pećnici cca 30-tak minuta dok tijesto nije postalo zlatne boje.

Mogu reći da je ispalo stvarno dobro i baš nam je bio nekako fin ručak. Mislim da ću ponoviti još koji puta, možda sa nekim drugim kombinacijama.

Brze bruscette

Jučer sam cijeli dan na poslu razmišljala o svom lijepom povrću :).. Imala sam skuhanu juhu i komad fine junetine unutra i tražila sam inspiraciju za prilog .

Od previše razmišljanja i previše surfanja po netu , nisam naravno na kraju došla do nikakvog pametnog zaključka :).

I onda sam došla doma , već želuca zalijepljenog za kičmu, gladna ko vuk :). Onda je inspiracija došla sama.. Na brzinu sam izdinstala na luku malo paprike i paradajza, posolila, popaprila. Naribala sir . Uzela sam integralni tost sa maslinovim uljem od Mlinara (ne znam jeste ga probali, meni je fenomenalan) , malo premazala šnjitice sa maslinovim uljem, na neke stavila sir, neke ostavila bez sira, složila gore povrće , malo još dodatno popaprila i stavila origana. Složila sam ih na papir za pečenje i zapekla cca 25 minuta na 200 C u pećnici.

Svidjelo mi se , stvarno je bilo ukusno, ali sad razmišljam da drugi put kada ću imati vremena sama napravim peciva.

Dobar tek :)

Dobra stara punjena paprika

Jedno od meni najdražih ljetnih jela.. Uvijek me svojim okusom vraća u djetinjstvo. To je jelo koje mi je spremala baka dok me je čuvala, a kod mame se nađe vrlo često na stolu.

Punjena paprika je jedno od prvih jela koje sam ja naučila kuhati. Uopće nije komplicirano, a super mi je što mogu skuhati više, pa onda imam rješen ručak za dva, tri dana.

Načina pripreme ima puno, ja spremam kao i moja baka. Ovaj put sam napravila samo 4 komada, budući da nisam imala više paprika :))).

Znači paprike treba izdubiti i očistiti i oprati izunutra.

Nadjev:

- 30 dkg mljevene junetine;

- pola čaše riže;

- malo domaće pancete, narezane na sitne, sitne kockice;

- 1 jaje;

- sol, papar.

Sve sastojke umijestiti i napuniti paprike sa nadjevom.

Umak za kuhanje paprika:

Narezati luk na sitne kockice i zapržiti na ulju dok ne dobije zlatnu boju. Dodati oguljenu i sitno narezanu rajčicu i naribanu mrkvu. Podliti s vodom i pustiti da se prokuha. Malo popapriti i posolit. Prema želji možete i zgusnuti umak s gustinom ili zaprškom. Ja sam ga malo zgusnula sa zaprškom od ulja i brašna. Staviti paprike i kuhati na laganoj vatri u polupoklopljenom loncu cca 1,5 sat.

Dobar tek:)

ps.

A da bi paprike bile prave paprike ja sam ih kuhala u loncu na cvjetiće kao i baka :)

Lazanje od piletine

Malo drugačije lazanjice, sa "lakšim " mesom i povrćem. Sastojci: -25 dkg pilećih prsa ; -2 veće rajčice ; -2 paprike ; -1 paket svježih kora za lazanje ; -6 dcl mlijeka ; -malo brašna ; -malo margarina ; -cca 15 dkg sira za ribanje (gouda ili sl.) ; MESO: Na luku popržiti pileća prsa izrezana na kockice, dodati sitno narezanu rajčicu i papriku. Posoliti , popapriti i dinstati cca 15-tak minuta. KORE: Svježe kore za lazanje staviti u kipuću vodu i pustiti da omekšaju cca 1 minutu. SIR: Izribati BEŠAMEL UMAK: Rastopiti žlicu maslaca i na to staviti kuhati cca 6 dcl mlijeka, od toga 1 dcl odvojiti i umiještai brašna dok se ne dobije smjesa gustoće smjese za palačinke. Kada mlijeko uzavrije polako sa pjenačom umješati mješavinu mlijeka i brašna i kuhati na laganoj vatri uz mješanje dok se smjesa ne zgusne. Popapriti i posoliti. SLAGANJE LAZANJA: – kora – meso i povrće pa preko mesa malo bešamela – kora – naribani sir i preko sira malo bešamela – kora – meso i povrće pa preko mesa malo bešamela – kora – naribani sir i preko sira obilnije zaliti bešamelom Peći u pećnici na 180 C cca 20-tak minuta. DOBAR TEK :)

A što danas za ručak? ... PILETINA U CURRY UMAKU

Vjerujem da se svi susrećemo (manje , više :) ) sa istim problem. Što skuhati za ručak? Ako radite kao i ja, to je još dodatan problem, jer kad dođete doma s posla toliko smo svi gladni, a i još neka dodatna usta doma gladna čekaju :). Mora biti brzo, fino, hranjivo,.... tisuću i jedan problem.. Mame su nas učile da se uvijek kuha dan unaprijed. U mom slučaju to je i najčešće tako, ali ako kuham za drugi dan ili više dana to su obično variva, grah, saftovi i sl..

Ima nekih jela koja su ukusna i mogu se brzo pripremiti. Jedno od tih jela koje ja često kuham za ručak je piletina u curry umaku.

Pileća prsa narežu se na kockice i stave u marinadu koja se pripremi od curry-ja i malo vode. Meso neka odstoji u marinadi dok ne pripremite ostalo.

Sitno narezati luk i popržiti ga dok ne dobije finu žutu boju. Dodati meso i kratko dinstati dok se ne zatvore pore mesa iz vana. Prema želji može se dodati povrće (ja sam u ovom slučaju dodala grašak) i dinstati cca 15-tak minuta.

Dodati šalicu riže , kratko dinstati sve zajedno i zaliti sa tri čaše vode. Kuhati dok voda ne ispari.

Dobar tek.