Prikazani su postovi s oznakom PUTOVANJA. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom PUTOVANJA. Prikaži sve postove

27.4.11

Stiglo nam je i proljeće...





Dragi moji foodblogeri foodblogerice. Eto i mene nakon 5 tjedana. Doduše bez recepta.
Od zadnjeg mog posta stiglo je i proljeće, a samim time i najluđi period u godini za mene.

Na poslu je meni sada puna sezona, tako da sam za neko vrijeme pregačicu složila u ladicu i čeka bolja vremena. Kuha se samo koliko se mora.

Zavirim ja svako malo u vaše divne blogove, ispričavam se što ne komentiram. Obećajem da ću sve nadoknaditi.

Dok se ne vratim kuhanju , dijelim sa vama par fotografija sa vikend putovanja u Zurich. Karte za ovo putovanje smo kupili prijateljica i ja kada je Croatia airlines imala akciju za cijelu Europu. Karte smo kupile u 12. mjesecu za 1.4. ne znajući kakvo će vrijeme biti niti da li ćemo moći ići :)))...

Karte su koštale 500,00 kn po osobi.. I to je sve sa ovog putovanja što je bilo jeftino. SKUPO SKUPO SKUPO je ono što kažem svima kad me pitaju kako je bilo u Zurichu..

Čim smo izašle iz aerodromske zgrade, dočekao nas je šok skupoće kojoj se nisam nadala (tj. nisam se dobro pripremila za putovanje, išla sam kao kofer :))).

Do aerodroma vozi tramvaj direktno iz grada. Što je super praktično. Pored automata za karte je automat za mijenjanje novaca. Ja sam naivno ubacila 5 eura za nas dvije za kartu. Automat mi je dao 5,20 CHF (prevara..) , stisnuli mi gumbić do grada... a ono 6,40 CHF 1 karta...... Haaaaaaaalooooo... Uf, ništa vadi pare i daj još :)

Nakon šoka od karte, cjenovni šokovi su se samo nastavljali. Kava 5,00 CHF ( 1 chf = 5,6 kn), pizza minimalno 15,00 CHF, sendvič u supermarketu 8,00 CHF, 4 kockice ananasa 4,00 CHF...Uf.. 100 CHF kao da imam 100 kn..

Ali bez obzira na šokantne cijene, Zurich je lijep grad. Ljudi su opušteni (usudila bi se reći da ih je definitinvo malo dotaknuo balkanski "šarm", puno ljudi sa ovih prostora živi tamo), ima puno mladih, ulice su pune, kriza nije jako izražena... U svakom slučaju ugodan grad za život. Ne znam kako su plaćeni, ali nadam se da im plaće prate cijene :)

Više od 2,5 dana koliko smo mi bile tamo niti ne treba. Vidi se sve, isprazne se novčanici i via Croatia :))

Do čitanja...

Vaša..

Andrea



Jezero


Shopping na buvljaku

Partija šaha

Pogled na krovove

Panorama

Opuštenost...

Panorama..
Cupcakes :))))


9.2.11

London, gastro centar svijeta


U Londonu sam bila još prije Turske, u 12 mjesecu baš onda kad je zapadao onaj veliki snijeg. I nikako završiti ovaj post ;) .. Karte smo kupili na akciji domaće nam avio kompanije , početkom 10 mjeseca prošle godine.. Karte po tim cijenama se moraju odmah izdati i nema mijenjanja datuma.. I tako smo mi morali krenuti.. Prvi let ujutro je bio otkazan , budući da je Gatwick bio zatrpan snijegom, pa smo se ugurali na popodnevni za Heathrow.


I zadnji puta kada sam bila u Londonu , bio je 12 mjesec, ali šok od hladnoće kad smo izašli iz podzemne teško vam mogu opisati :) .. Sve izgleda idilično, pod snijegom, vani -5 , ali uz vjetar koji nemilice puše u Londonu osjećaj je kao -20..


Ali kako bi rekli TBF.ovci "Ništa mi neće ovi dan pokvarit" , neće meni nitko ovaj vikend pokvariti :)..


Osim zamatanja šalovima, 2 para rukavica na rukama, duple kape, di ćeš boljeg grijanja od trpanja kalorijama :)))..


A London je idealan grad za to. London nudi sve kuhinje ovog svijeta, prekrasne tržnice, pubove, puno ulične hrane..


Prva gastropostaja nam je bila Chinatown.. Nažalost nemam slika.. Bojala sam se izvaditi fotoaparat da se ne smrzne :))).. Chinatown nije velik kao u New Yorku, ali bez obzira na to nudi veliki broj restorana i kineskih dućana.. Većina restorana posluje na isti način. Nude buffet stol, platiš 6-8 GBP po osobi i jedi koliko možeš.. Za mene je jedini problem kod buffet stolova što su mi oči veće od guzice i uvijek prenatrpam tanjur. I poslije me grize savjest što toliko hrane ostavljam..


Subotu smo započeli na Portobello Marketu . Jedna od najpoznatijih svjetskih tržnica.. I to sa pravom.. Nalazi se u kvartu Nothing Hill, poznatom po filmu koji vjerujem da ste svi gledali..
Sa pravom i je svjetski poznata tržnica, jer ovdje nema što nema.. Doslovno od igle do lokomotive.. Ali meni najzanimljiviji dio je svakako gastro dio.. Teško se oduprijeti da ne probate baš sve što je izloženo.. Ja sam se odlučila za browniese, koji su bili definitivno najbolji koje sam ikada probala..

Evo djeliča atmosfere sa Portobella..















Puno sam ja toga isplanirala, ali na Portobellu smo se toliko dugo zadržali, tako da smo trčali na Borough Market.., drugu poznatu londonsku tržnicu..


Borough Market je djelomično zatvoren , na njemu se prodaje meso, svježe povrće, ribe i naravno nudi puno svježe pripremljene hrane.. Nažalost pao je već mrak kad smo došli tamo , blica nemama , Olympus nije baš jak po noći, tako da nemam puno slikica za podijeliti sa vama, osim ove ribice gore... :))


Teška srca sam se odvojila od Borough Marketa, u tuzi što takvih tržnica nema kod nas..

Svima vama kad vas put nanese u London, preporučam da svakako obiđete ove prekrasne tržnice...

By, by :)))




25.1.11

Tűrkiye


Već sam dosadna kad kažem da volim putovati.. Ali ja stvarno volim putovati. Da imam više vremena i para, vjerovatno bi bila 6 mjeseci godišnje na putovanjima :) Apetiti su veliki, ali vrijeme i budžet limitirani.

Puno ljudi godišnji u prvom mjesecu iskorištava za skijanje, ali mi nismo skijaši. Razmišljali smo gdje bi išli i gledali silne ponude na last minute stranicama. I onda je jedna izuzetno povoljna ponuda zapela za oko, kaže Turska i tura Antalyja i Pamukkale. Cijena doista više nego povoljna, 2.000,00 kn po osobi, sve uključeno (avion, prijevoz, vodič, all inclusive u hotelima). I odluka je pala..Turkiye :) ..Trenutno megapopularna destinacija zahvaljujući brojnim serijama, ali ako odlučite posjetiti Tursku iz drugih razloga, a ne zato jer vam je Onur baš zgodan, vjerujte da se isplati. Radi se o doista fascinantoj zemlji, bogate tradicije, odlične gastronomije i krasnih ljudi.


Tržnica u Manavgatu

Dodatni trošak na koji treba računati je da avion kreće iz Graza. Do Graza se iz Zagreba može doći autobusom za shopping ili vlakom, ali kako je zadnji dan avion dolazi kasno u Graz (19,00 sati) mi smo se ipak odlučili za automobil. Malo proučavanja karte i izbjegne se plaćanje vinjete i Austijske i Slovenske (ušteda Slovenska 30 eur (budući da vrijedi 7 dana, a putovanje je 8... grrrr), jer vam trebaju dvije + čini mi se da je Austrijska 8,00 eur , ali ona vrijedi 10 dana). Parking 8 dana na aerodromu u Grazu 38,00 eur. Taman ušteda .. I povoljno. Nema u Zagrebu parkiranja 8 dana za te pare hehe :)).

Avio prijevoznik turski, avion nov novcat. Ali ... avion krene iz Graza, leti do Linza.. To vam je ovako nekako, zaleti se, uzleti, taman vam se sve poremeti u želucu i glavi i već kreće dolje... Iz nekog meni apsolutno nerazumljivog razloga u Linzu su nas izbacili iz aviona i poslali u tranzit , još jednom proći više nego detaljan rengenski pregled pa nazad u avion.. S obzirom da mi strpljenje nije jača strana, malo me izbacilo iz takta, ali jedan Efes (tursko pivo) po cijeni od 3,00 eur u avionu je malo smirio stvar :) Alkohol se plaća, sokove, kavu i iznenađujuće ukusan obrok dijele u avionu.

Napokon slijetanje u Antalyju u 00:00 po lokalnom vremenu... Sve po špagici, predstavnik čeka, autobus na mjestu...

Ono na što ja nisam navikla, budući da mi uvijek putujemo sami, je bio trenutak kada smo došli u hotel (svi hoteli u Turskoj su 5* i uvijek ste na all inclusive usluzi) i kad mi je recepcioner zakačio narukvicu koju morate nositi cijelo vrijeme.. Moj izbezumljeni pogled i pitanje.. A što i kad spavam???? Inače sam se uvijek smijala ljudima koji hodaju naokolo sa tim narukvicama, i kako to biva već u životu eto i mene sa njom hehe :)).

Prva 2 dana smo proveli blizu Alanye, grad koji na kraju nažalost nismo išli pogledati.Odluka je pala na izlet u Manavgat i vožnju rijekom. Grad Manavgat sam po sebi i nije nešto osobito za pogledati, uglavnom vas ovdje dovedu da biste shoppingirali na uličnom bazaru. U sklopu izleta vode vas pogledati i slap.. Moram biti iskrena i reći da smo se mi bezobrazno smijali tom slapu , govoreći da je veličine kaskade na Savi, ali poslovičnim Turcima dižem kapu... Ulaz se naplaćuje 5 TL ( 2,5 eur) i ima hrpa gostiju. Pa ti vidi..





Tržnica Manavgat

Vožnja rijekom Manavgat ne pruža fanatastične poglede  kao vožnja recimo rijekom Dobra, ali ugodna temperatura u siječnju (20 C) i malo sunčanja nikad naodmet :)... Brod plovi do ušća rijeke u more i završava na plaži koja je po ljeti sigurno krcata, a sada su tu bili samo pecači i par poslovično poduzetnih Turaka koji vam uvijek i u svakoj prilici pokušavaju nešto prodati..




Plaža na ušću rijeke Manavgat


Za shopping u Turskoj vjerujem da ste svi čuli.. Roba je izuzetne kvalitete, ali jedino što možete ovdje kupovati su kopije. Znači , vidite torbu, jako vam je lijepa, ali obavezno je na njoj neki logo .. Mislim da Dolce&Gabbana, gdin. Armani, Tommy Hilfiger i ini dizajneri imaju svaki po par sjedih na glavi od turskih kopija hehhee :))). Pregovaranje je obavezno. Definitivno ne smijete pristati na prvu cijenu. Početnu cijenu od prodavača moguće je spustiti do 50,60%. Najvažnije je da ne pokazujete preveliki interes.. Pogledate , malo frkenete nosom i krenete van.. prodavač je gotov.. natezanje za cijenu kreće..  U najboljoj ste poziciji ako ste prvi kupac tog dana, jer ako odete i on ništa ne proda to mu je bed luck za cijeli dan.. U slučaju da kupite kao prvi kupac, svugdje ćete vidjeti istu stvar. Prodavač će pljunuti na novac i baciti ga pod.. Za sreću :)


Nema da fali torbica :)















Sljedeća postaja na našoj turi bile su predivne Pamukkale , čudo prirode pod zaštitom Unesco-a, čudo koje treba otići pogledati čim prije, jer postoji opasnost da se raspadne. Radi se naime o vapnenačkim stijenama preko kojih se preljeva vruća izvorska voda. Vodič nam je rekao da se još nisu usluglasili kako je došlo točno do toga da su stijene bijele, ali za sada su pod strogom kontrolom znanstvenika i voda se pušta malo po malo, kako bi se ovo prirodno čudo održalo što duže.

 



Japanske gospođe odmaraju



Nakon Pamukkala tura se nastavila prema Antalyji i bili smo smješteni u mjestu Kiris cca 40 km od Antalyje. Ovaj dio obale me fascinirao, prekrasna planina Taurus koja se spušta ravno u more, šljunčane plaže, prekrasna vegetacija.

Znam da se u Hrvatskoj kaže da je naše more najljepše, ali moramo biti iskreni, i diviti se i ovoj ljepoti.

Grad Antalyja ima 1,200,000 stanovnika. Moderan je grad, odlično prometno uređen, izuzetno čist i grad koji najbrže raste u cijeloj Turskoj. Građevina tamo nije u recesiji, ulaže se puno i puno Turaka kupuje stanove u Antalyji.

Oko Antalyje nalaze se brojna polja na kojima se uzgajaju agrumi i sve vrste povrća. Vjerovali ili ne, poljoprivreda je u ovom kraju prva gospodarska grana.

Ekipa odmara u Antalyji


Osim arhitekture, preljepe prirode , ljubaznih domaćina, Turska je i zemlja brojnih mačaka.. Mačke su svugdje , oko hotela , u hotelu, na cesti.. Nemaju nikakav strah od ljudi i imaju odlično razvijene tehnike žicanja hrane. Takve pozerice niste vidjeli. Sjedne, zavije repić oko sebe i milo te gleda. Pa tko joj ne bi dao ?? :)

 





A hrana.. gastronomija me oduševila već kad sam bila u Istanbulu. Na obali uz sve tradicionalne turske specijalitete možete uživati u odličnoj ribi, svježem povrću i voću.


Ultimativni simbol Turske Kebab




Tjedan dana uživancije brzo je završilo, pa sam odlučila u svojoj kući oživiti dašak turske gastronomije.


Baklava

Baklavu nisam jela do 9.2.2009. godine :) Kod mene doma se baklava nikada nije jela i moram biti iskrena da mi nije bila privlačna niti izgledom.

Put me bio odnio u Prištinu i domaćini su nas odveli na ručak. Na kraju ručka su nam poslužili baklavu. Sad ti njima reci da ne jedeš... A što ću. Stavila u tanjur, uzela komadić i........ljubav je rođena... S obzirom na kalorijsku vrijednost baklave bolje bi mi bilo da je nisam ni probala, ali što ćemo.. jednom se živi :)

Ovo je bio prvi puta da sam radila recimo "pravu" baklavu kod kuće.. Okus je bio fin, ali estetski sam malo falila .. Premalo kora , previše file.. Slijedi popravni :)


Recept sa mojim izmjenama je preuzet sa bloga My Turkish Kitchen.

Potrebno je ( ja sam radila protvan veličine 35 x 25 cm):

  • 1 paket tankih kora za savijače;
  • mljeveni orasi;
  • bademi u listićima;
  • mljeveni lješnjaci;
  • mljeveni pistaciji;
  • cca 80 g maslaca

Orahe nisam mjerila. Odokativno sam strpala u multipraktik. Lješnjake sam imala jednu vrećicu kupljenu u Kauflandu, badema 2 vrećice. Pistacije sam isto već kupila narezane u vrećici (išokirala me cijena 20,00 kn 1 vrećica, mislim da ću drugi puta guliti pistacije)..

Sve orašaste plodove sam pomiješala u jednoj zdjeli.

Maslac rastopiti.

Dno i strane protvana namazati sa otopljenim maslacom. Staviti 3 kore (svaku premazati rastopljenim maslacom) pa nadjev, pa opet tri kore i tako dok sve ne potrošite (ja sam definitivno imala previše nadjeva, a premalo kora :)))..

Oštrim nožem izrezati baklavu na komade (ja sam se odlučila za kocke , kako ih režu u Turskoj).

Zagrijati pećnicu na 180 C i staviti baklavu . Nakon 10 minuta smanjti temperaturu na 150 C i peći još 45 minuta. Pred kraj pokriti sa papirom za pečenje da ne izgori.


Dok se peče baklava pripremiti agdu.

Znala sam da ide puno šećera , ali količina od 1 kg na cc 1 l vode je za mene jednostavno bilo previše. Znam da ima kritičara koji će reći da agda nije agda ako se tako napravi, ali ja jednostavno nisam mogla izliti toliko šećera :)

  • 1 l vode;
  • 0,5 kg šećera;
  • sok 1 naranče;
  • sok 1 limuna;
  • štapić cimeta
Stavit šećer i preliti vodom. Zakuhati na jačoj vatri. Kada se šećer otopi dodati sok naranče i limuna i štapić cimeta. Sve zajedno kuhati na jačoj vatri cca 20-tak minuta.

Izvaditi štapić cimeta i ostaviti agdu da se ohladi.

Na vruću baklavu preliti hladnu agdu. Ohladiti, pokriti i ostaviti u frižideru preko noći, da biste drugi dan mogli nesmetano uživati u vašoj baklavi.



Turski čaj od jabuke.

Na našim prostorima svi znamo za tursku kavu. Ali Turci definitivno piju više čaja. Gdje god dođete vidite ih kako drže male tulipaste šalice i cijeli dan ispijaju čaj.

Većinom se radi o crnom čaju. Ja nisam ljubitelj crnog čaja, ali imaju Turci i drugi čaj, koji me apsolutno odučevio . Radi se o čaju od jabuke. Više sorti jabuke narežu na sitne kockice, osuše i od toga prave čaj. Ja sam si donijela jednu određenu zalihu, ali kad ju potrošim, mislim da ću sama suštiti doma jabuke kao bih mogla uživati u ovoj divoti.

U pola litre vode staviti 3,4 žličice sušenih jabuka i zakuhati. Kada zavrije, zgasiti vodu i ostaviti da stoji sat vremena.

Procijediti čaj, tko voli zasladiti i uživati.

Prednost ovog čaja je da ga se može skuhati u većim količinama i piti hladnog ili podgrijavati cijeli dan. Čaj ne gubi okus.




Hvala svima koji su pročitali ovaj mega post do kraja..

:)



9.8.10

Bio jednom jedan godišnji odmor

Gledam na kalendar danas i eto već dva tjedna su prošla od godišnjeg. Ne znam za vas, ali ja sam već spremna za novi :)))). Nevjerovatno kako to sve prebrzo prođe.

Tjedan dana prije početka godišnjeg još nismo znali gdje ćemo. Već me glava boljela od Interneta, aranžmana, stranica sa last minutima... Sve mi se pobrčkalo u glavi i više nisam znala ni gdje bi ni što bi.

Krstarenje kruzerom nekako je bilo na dnu liste želja. O krstarenju kruzerima sam puno čula. Uglavnom da je raj za penzionere :)). Ali nekako na nagovor prijatelja koji prodaje krstarenja odluka je napokon pala.. Kruz.. Ruta.. Ukrcavanje u Savoni- Barcelona-Palma de Mallorca- Tunis (grad Tunis)- La Valetta Malta- Catania (Sicilia)- Civittavechia (Rim) - Savona. Privukla me ruta. Za 7 dana i 3500 kn po osobi nisam mogla naći bolju kombinaciju. Sama cijena krstarenja je stvarno povoljna i uključuje sve obroke i dio pića na brodu.. Tko voli jesti puno ovo je raj, hrana se služi skoro 24h na dan:))).. I tako smo se uputili prema Savoni. Bitno je uračunati i ove troškove u budžet, budući da cestarine, gorivo i parking Zagreb-Savona-Zagreb izađe cca 280 eur.

Ali svaka kuna dana za ovo putovanje se isplatila. U nakraćim crtama mogu reći da sam više nego oduševljena. Istina malo je previše ljudi na brodu, Talijani malo previše viču (ali što ćemo .. da ih nema trebalo bi ih izmisliti :))) ) ali generalno nema zamjerki. Kabina taman, usluga fenomenalna, hrana dobra i puno puno doživljaja u 7 dana. Ovaj odmor ćemo ponoviti sigurno u budućnosti .. Naravno na drugoj ruti.. Evo par slikica sa putovanja ..


Bajkerica iz Barcelone..


Svepristuni tuniški predsjednik.. Svaki drugi jumbo plakat je sa njegovim likom i djelom..


Welcome to Tunis



Međugradski prijevoz na Malti.. Firma Krstić :).. Aircondition?? No madam ..... :)



Frizeraj na otvorenom na Malti


Radim ćilim.. ak me hoćete slikati dajte 1 eur... samo pruži ruku nakon što okinete fotoaparatom..



Prezentacija ćilima.. Niti jedan ne leti. Samo avionom :)) Platiš i kažu stiže na kućna vrata..




Vrata u Sidi bou Saidu.. Plavo bijelom gradu kraj Tunisa.


Mike from Memphis.. Sjajan zabavljač na brodu.. fenomenalnog glasa..



Restoran na Piazza Navona..Rim



Make a wish :)



Ja u Rimu



Vatikan


****


Brod...








2.6.09

Frankfurtski "Majetić"

Catering je ozbiljan i zahtjevan posao. Kroz posao nagledala sam se svakakvih catering kuća i čudnovatih situacija, gdje smo shvatili da kad se uzima catering mora biti pouzdana, certificirana i kuća koja ima HACAP standarde. Da ne radim reklamu, u Hrvatskoj takvih kuća možda ima dvije. Tijekom prošlotjednog posjeta Frankfurtu dobili smo preporuku da svakako odemo u restorane koje drži najpoznatiji catering Meyer. Mi smo ga u šali prozvali njemačkim "Majetićem". http://www.meyer-frankfurt.de/de/meyer.php Osim što se bavi cateringom Meyer je otvorio i dva restorana u Frankfurtu. Mi smo posjetili obadva. Meyer restaurant & bar koji se nalazi u centru . Malog je kapaciteta i izrazito ugodnog ambijenta. Našli smo ovdje naravno i našeg konobara koji nam je preporučio i drugi restoran. http://www.meyer-frankfurt.de/de/restaurant.php?pageid=66&top=true Drugi restoran nalazi se uz Majnu, u jednoj staroj vili. Ambijent je sjajan. Hrana također. Jedina zamjerka ide na vrlo sporu poslugu, ali toliko su ljubazni da čovjek izgubi volju da im prigovara. Drugi restoran se zove Holbeins. http://www.meyer-frankfurt.de/de/holbeins.php?pageid=70 Nažalost fotografirala sam samo dio hrane koju smo probali. U svakom slučaju preporučujem posjetiti obadva restorana ako Vas put nanese u Frankfurt.

4.5.09

Flavours of Modena, last part- RISTORANTE CAVALLINO MARANELLO

Restoran koji se nalazi preko puta tvornice Ferarri. Apsolutno svaki detalj restorana povezan je sa propetim konjićem... vino, tanjuri, stoljnaci...
Hrana je jako dobra, ali moram reći da je ovdje definitivno važniji ugođaj od same hrane.
Svakako posjetiti ako se nađete u blizini! :)