Flavours of Modena, part 2.. Caffe Concerto

Na glavnom trgu Piazza Grande u Modeni nalazi se doista sjajan restoran / kafić / noćni klub CAFFE CONCERTO.

http://www.caffeconcertomodena.com/ccflasheng.html

Naša večera je počela u 21:00 sat i već pred kraj večere muzika je postajala glasnija, atmosfera sve bolja i restoran sve puniji mladih ljudi željnih provoda.

Za predjelo smo jeli platu hladnih narezaka- tipično talijanski- pršut, mortadela i salama Felino, što zapravo označava mjesto iz kojeg salama dolazi, ali neki sudionici večere su se kunuli da se radi o mesu mačke ( he, he) ..što je neke naivce nagnalo da odjednom postanu vegeterijanci.

Drugi slijedi je bila pašta. Ravioli punjeni parmezanom sa umakom od aceta balsamica. Sjajno!

Ja sam nakon ovog jela već bila prejedena, a tek smo bili na pola.. Sljedeće jelo je bio biftek sa neizostavnim umakom od aceta balsamica.

Iako sam se kunula da ne mogu više zinuti :) kad je stigao desert--- bilo je nemoguće odoljeti. Topli čokoladni kolač na umaku od vanilije.. Grijeh totalni!

Prenajedeni ipak smo našli snage prošetati po gradu. Poznata ulica gdje se izlazi zove se Via dei Galluci. S obzirom na zabranu pušenja, svi stoje vani na ulici, uzimaju piće iz kafića i pubova i zabavljaju se vani. Ono što nas je fasciniralo da se piće daje u staklenim čašama, koje gosti odlože na ulicu kada popiju piće, a konobari za čas pokupe sve prazne čaše. Nismo vidjeli niti jednu razbijenu čašu.

Neka mi netko kaže kako odoljeti ....

http://www.lejardin.hr/index/O_nama.html

Flavours of Modena , part 1.. ACETO BALSAMICO

Bila sam u posjetu Modeni, poznatoj po proizvodnji aceta balsamica.

Sve o acetu možete pronaći ovdje.

http://www.balsamico.it/ing_adsl/home.html

Naša proba aceta balsamica bila je organizrana u prekrasnoj vili San Donnino, udaljenoj 9 km od Modene.

http://www.villasandonnino.it/?language=it

Prvo smo probali industrijski aceto koji se može kupiti u svim supermarketima. Nakon toga objasnili su nam proces proizvodnje... Prenosim članak sa Gastro.hr

Aceto balsamico proizvodi se već stotinama godina, a pripisuju mu se terapijska i afrodizijačka svojstva. Potječe iz Modene, a pripravlja se isključivo od vrste grožđa imenom trebbiano. Ova vrsta grožđa odlikuje se jedinstvenim sadržajem šećera, bogatstvom mikronutrijenata, a uspijeva točno na razmeđi mediteranske i kontinentalne klime. Mošt od grožđa trebbiano svojim sastavom je adekvatan za aktivnost enzima i rast bakterija octenog vrenja. Tijekom povijesti, mnoge talijanske obitelji njegovale su običaje i čuvale svoj specijalni recept za proizvodnju ovog octa. Period zrenja ili odležavanja kod ove vrste je vrlo važan, a često iznosi 25 godina ili dulje. Aceto balsamico dobiva se od kuhanog mošta koji se dugotrajnim postupkom pretvara u ocat tijekom prirodnog vrenja. Kuhanjem mošta pigmenti leukoantocijani prelaze u antocijane, što octu daje poznatu tamnu boju (iako je trebbiano vrsta bijelog grožđa). Zrenjem ili odležavanjem ocat se koncentrira, a konačnu boju i aromu dobiva pretakanjem u bačve načinjene od različitih vrsta drva. Svake godine, ocat se miješa s mladim octom i premiješta u sve manje i manje bačve. Bačve su načinjene od hrastovine, kestena, jasena, duda i trešnje. Serija bačava sastoji se od minimalno 3 do najviše 12 bačava u nizu. Prve bačve velikih su dimenzija i načinjene su od mekšeg drveta, kako bi se omogućilo octeno vrenje, olakšalo isparavanje i transformacija mošta u ocat, zatim slijede bačve srednjih veličina u kojima ocat zrije, a na kraju se ocat pretače u bačve malih dimenzija, načinjene od tvrđeg drveta u kojima se ocat čuva. Svaka sljedeća bačva prosječno je 20 – 30 % manja od prethodne. Primjerice 5 bačvi u nizu sastoji se od bačvi zapremine 60, 50, 40, 30 i 20 litara. Taj niz naziva se «batteria», a bačve se zovu «vaselli». Smatra se da se najbolji ocat dobiva u starim bačvama koje se koriste već desetljećima. Razlikuju se dvije osnovne vrste ovog octa -"Tradizionale vecchio" (stari tradicionalni ocat), koji je star barem 12 godina i "Tradizionale extra vecchio" (ekstra stari tradicionalni), koji je star barem 25 godina. Obje vrste su izvanredne, ali je «extra vecchio» gušći i ima osebujniji okus. Aceto balsamico sadrži minerale i vitamine B skupine, posebice kalcij, željezo, kalij i vitamine B1, B2 i B3 Slijedila je proba tradicionalnih aceta. Okusi aceta starih 15 i 30 godina nemaju veze sa ovim acetom koji kupujemo u supermarketima. Okusi su predivni i divno se stapaju sa hranom koju smo probali dan prije.. više o tome uskoro..

Viva la Mexico part two! Enchilada sa mljevenim mesom

Mljeveno juneće meso zdinstati na luku. Pred kraj prema želji dodati mješavinu začina CHILI ili FAJITAS.

Meso posložiti na pola tortille , posuti sa sirom, preklopiti, složiti u posudu i peći u pećnici na 180 stupnjeva cca 15 minuta.

Posložiti na tanjur na koji je prethodno stavljena sitno narezana zelena salata.

Dobar tek.

Viva la Mexico ! FAJITAS DE POLLO

Obožavam meksičku hranu..

Ovo je prvo jelo koje smo naučili kuhati.

Priprema mesa:

1 komad pilećih prsa narezati na sitne kockice i staviti u marinadu koja se napravi od kupovnog umaka (chili, fajitas, burrito prema želji) i vode. Meso treba stajati u marinadi cca 30 minuta.

Luk se naraže na malo veće komade, stavi se malo ulja i prvo se stavi marinirano meso. Kad se meso izdinsta do pola doda se crvena i zelena paprika narezana na sitne kockice. Tko voli i podnosi ljuto (mi obožavamo :) ) može dodati i jednu feferon papriku. Sve skupa dinstati cca 10-tak minuta. Pred kraj doda se crveni grah i kukuruz iz konzerve.

Umaci:

CRVENI UMAK- ljut :)

Možete kupiti gotovi, ali ja volim napraviti sama. Na dinstanom luku popržiti sitno narezani paradajz i feferon papriku. Na kraju se prema želji može spasirati ili smiksati sa štapom za miksanje.

BIJELI UMAK- blagi

Pomiješati svježi kravlji sir, vrhnje , malo bijelog , malo crvenog luka, sol, malo bijelog papra i peršin ili kadulju.

Tortilje:

Mogu se kupiti u gotovo svim dućanima, ali meni nisu dobre. U Zagrebu postoji tvornica tortilla LA TORTILLA d.o.o. Tortille se mogu naručiti na broj telefona 098 / 469209 kod gospodina Josipa.

Slaganje tortilla:

Tortille se isprže na tavi s jedne i druge strane.

Prvo se stavi bijeli umak, pa meso , pa malo ribanog sira, pa zelena salata, pa ljuti umak i onda se tortilla zamota.

Dobar tek!

Višnje i čokolada

Još uvijek nisam baš previše vješta sa kolačima. Tako kad nam se jede nešto slatko, onda pribjegavam brzim rješenjima. Ovo je prefin i vrlo jednostavan kolač. Sastojci: - 2 jaja - 2 šalice brašna - 1 šalica šećera - 1 šalica mlijeka - 1 prašak za pecivo - 2 žlice kakaa u prahu Iz šalice mlijeka odvoje se 2-3 žlice i rastope na vatri sa malo margarina (ja uzmem običan zvijezdin) da se kolač lakše zamijesi. Svi sastojci se stave u zdjelu i može se miješati sa mikserom, ali ja ga izmiješam sa običnom pjenjačom.

Tijesto se stavi u namašćenu posudu i ubace se višnje (bolje su zamrznute nego konzervirane).

Kolač se peče na 180 stupnjeva cca 20-25 minuta. Dok se ne odvoji rub.

Tko voli čokoladu može se dodatno preliti sa čokoladnim preljevom . Ja rastopim čokoladu za kuhanje sa margarinom i malo mlijeka.

Dobar tek !

Juhica je lijek

Nema dobrog ručka bez juhe, a juha nije juha ako nije domaća. Posebno paše nakon napornih izlazaka :) i dužih putovanja. Doista je jednostavna za napraviti . Ja sam je ovaj put radila od čistog komada junetine, koju onda iskoristim za glavno jelo sa restanim krumpirom i zelenom salatom. Obrok za lijek :)

Meni osobno odgovara malo posnija juha, tako da prvo meso iskuham dok ne pusti svu masnoću, prvu vodu bacim , pa ponovno ulijem hladnu vodu i narezani grincajg.

Poklopim i pustim ju barem 2 sata da se kuha. Pravilo je što se duže kuha to je bolja.

Lijepu žutu boju možete dobiti na dva načina. Prirodan način: luk se poprži na štednjaku na kolu za struju i doda u juhu. Neprirodan i moram priznati moj češči izbor je Vegeta.

Zdrava pizza :)

Poslije svake zime ostane malo nakupina od sarmice, graha i sličnih zimskih poslastica na trbuhu. I uvijek ide ista odluka. Treba malo smršaviti.. A opet ne odreći se fine hrane :). Ideja za zdravu pizzu došla je od jednog slučajno pročitanog recepta , pa sam ga malo modificirala.

TIJESTO 150 grama bijelog pšeničnog brašna 150 grama integralnog brašna 1 kvasac malo soli topla voda

Sastojci se svi umiješaju, ostavi se da odstoji. Kad se tijesto digne izradi se do kraja i rastegne prema želji u oblik..

NADJEV Umjesto koncentrata ili ketchapa usitne se svježe rajčice.

Mozzarela će zamijeniti sir. Složi se kao normalna pizza i peće se cca 15 minuta na max temperaturi. Pred kraj tko želi može dodati malo salame ili pršuta. Ja sam se odlučila za rikulu. Da bude do kraja zdravo :) Jedino ne znam jel mi se piva uklopila u zdrav menu? :P

Shangri La

Shangri-La is a fictional place described in the 1933 novel Lost Horizon by British author James Hilton. In the book, "Shangri-La" is a mystical, harmonious valley, gently guided from a lamasery, enclosed in the western end of the Kunlun Mountains in western China. Shangri-La has become synonymous with any earthly paradise but particularly a mythical Himalayan utopia—a permanently happy land, isolated from the outside world. In the novel Lost Horizon, the people who live at Shangri-La are almost immortal, living years beyond the normal lifespan and only very slowly aging in appearance. The word also evokes the imagery of exoticism of the Orient. The story of Shangri-La is based on the concept of Shambhala, a mystical city in the Tibetan Buddhist tradition.[citation needed) Several locations in the Buddhist Himalaya between northern India and Tibet have claimed to be the basis for Hilton's legend, largely to attract tourism. In China, Tao Qian of the Jin Dynasty described a Shangri-La in his work Story of the Peach Blossom Valley (Chinese: 桃花源記, pinyin: Táohuā Yuán Jì)[citation needed]. In modern China, the Zhongdian county was renamed to 香格里拉 (Xiānggélǐlā, Shangri-La in Chinese) in 2001, to attract tourists. The legendary Kun Lun Mountains in Tibet offer other possible Shangri-La valleys. A popularly believed inspiration for Shangri-La is the Hunza Valley in northern Pakistan, close to the Tibetan border, which Hilton visited a few years before Lost Horizon was published.[2] Being an isolated green valley surrounded by mountains, enclosed on the western end of the Himalayas, it closely matches the description in the novel. A Shangri-La resort in the nearby Skardu valley is a popular tourist attraction. Today, various places claim the title, such as parts of southern Kham in southwestern Yunnan province, including the tourist destinations of Lijiang and Zhongdian. Places like Sichuan and Tibet also claim the real Shangri-La was in its territory. In 2001, Tibet Autonomous Region put forward a proposal that the three regions optimise all Shangri-la tourism resources and promote them as one. After failed attempts to establish a China Shangri-la Ecological Tourism Zone in 2002 and 2003, government representatives of Sichuan and Yunnan provinces and Tibet Autonomous Region signed a declaration of cooperation in 2004. Also in 2001, Zhongdian County in northwestern Yunnan officially renamed itself Shangri-La County. Bhutan, which was until now isolated from outside world and has its unique form of Tibetan Buddhism, has been hailed as the last Shangri-La. Another place that has been thought to have inspired the concept of Shangri-La is the Yarlung Tsangpo Canyon. TV Presenter and historian Michael Wood suggests that the legendary Shangri-La is the abandoned city of Tsaparang, and that its two great temples were once home to the kings of Guge in modern Tibet.[citation needed] American explorers Ted Vaill and Peter Klika visited the Muli area of southern Sichuan Province in 1999, and revealed that the Muli monastery in this remote region was the model for James Hilton's Shangri-La, which Hilton learned about from articles on this area in several National Geographic Magazine articles in the late 1920s and early 1930s written by Austrian-American explorer Joseph Rock[3]. Vaill completed a film based on their research, "Finding Shangri-La", which debuted at the Cannes Film Festival in 2007. [edit] Modern usage There are a number of modern Shangri-La pseudo-legends that have developed since 1933 in the wake of the novel and the film made from it. The Nazis had an enthusiasm for Shangri-La, where they hoped to find an ancient master race, similar to the Nordic race, unspoiled by Buddhism. They sent one expedition to Tibet, led by Ernst Schäfer in 1938. Another pseudo-legend involves the Ojai Valley as the location for the 1937 Frank Capra film Lost Horizon. The outdoor scenes of the villagers of Shangri-La and a cavorting Ronald Colman and Jane Wyatt were in fact filmed in nearby Sherwood Forest (Westlake Village) and Palm Springs. The exterior of the grand lamasery was built and later dismantled on the Columbia Ranch in Burbank, California.[4] However, according to film historian Kendall Miller in the photodocumentary bonus feature on the "Lost Horizon" DVD, an aerial shot of Ojai Valley taken from an outlook on Highway 150 was used to represent the Shangri-La valley. United States President Franklin Delano Roosevelt, being considerably fond of Hilton's novel, named the presidential retreat now known as Camp David "Shangri-La" in 1942. In that April, United States bombers secretly launched from the aircraft carrier Hornet bombed Tokyo in a daring raid led by Colonel "Jimmy" Doolittle. Since Tokyo was far out of range of any American bomber base at the time, there was intense speculation as to where the bombers had come from. President Roosevelt facetiously told a press conference that the bombers had flown from Shangri-La. In line with this pleasantry, one of the aircraft carriers used in the Pacific ocean was subsequently named USS Shangri-La. In 1937, Lutcher Stark, a prominent Texas philanthropist, started building his own Shangri-La in Orange, Texas. His Shangri-La was a beautiful azalea garden situated along a cypress/tupelo swamp. By 1950, thousands of people were traveling to Orange to visit Shangri La. Every major magazine dealing with gardens published photographs of the beautiful Shangri La in Texas. In 1958, a major snowstorm struck east Texas, destroying thousands of azaleas and closing the garden for forty years. [edit] Use as metaphor and figure of speech Shangri-la is often used in a similar context to which "Garden of Eden" might be used, to represent a perfect paradise that exists hidden from modern man. It can sometimes be used as an analogy for a life-long quest or something elusive that is much sought. For a man who spends his life obsessively looking for a cure to a disease, such a cure could be said to be that man's "Shangri-La". It also might be used to represent perfection that is sought by man in the form of love, happiness, or Utopian ideals. It may be used in this context alongside other mythical and famous examples of somewhat similar metaphors such as The Holy Grail, El Dorado, The Fountain of Youth, and to an extent "white whale" (referring to the white whale chased by the obsessed Captain Ahab in the book Moby-Dick). Politically and geographically, the independent and previously-independent nations isolated from the West, such as Tibet, Nepal, Bhutan, Sikkim, Tuva, Mongolia, the Tocharian Tushara Kingdom of the Mahābhārata and the Han Dynasty outpost Dunhuang have each been termed Shangri-Las. IZVOR: wikipedia