Ovaj post nema veze sa kuhanjem. Nedjelja je, sjedim u kuhinji i kuham ručak za sljedećih 5 dana, jer preko tjedna vremena ni za lijek. Krenula sam objaviti recept, ali misli su mi odlutale u suprotnom smjeru.
Prošli tjedan bila je kod nas na praksi djevojka koja ima 18 godina. Za razliku od mnogih drugih koje smo vidjeli i ostalih tinejdžera koje poznam, ova djevojka je bila pravo osvježenje. Pametna , draga, pristojna , sa jasnim ciljevima u životu.
Pričala sam sa njom dosta i stvarno joj se zahvaljujem što mi je otvorila oči..Jer nije lako biti danas tinejdžer..
Prvi njezin problem je škola.. Kaže da ne dobiva dovoljno znanja , ne onoliko koliko želi. Kaže ima ih 35 u razredu. Prosječno ih je na nastavi 8.. 8?????? Pa gdje su ta djeca onda preko dana?? Nitko ne govori njihovim roditeljima da ih nema u školi.. Kaže da ne... Letargija učitelja navodno je dotakla dno dna i njima se ne da više.. Pa ni ne brinu za neopravdane sate. Ona je dobar učenik. Ima same 5-tice. Ali kaže da je svjesna da pola tih petica nije realno. Budući da joj učitelji gledaju kroz prste, jer znaju da ne zabušava. Ona bi htjela više..Nadam se da u svim školama nije takvo stanje, jer to je doista alarmantno i dođe čovjeku da se zapita pa kud to sve vodi.. Što me vraća nazad na jedno drugo iskustvo.. Kad smo zapošljavali i tražili osobe sa tek završenim faksom.. Znate koliko smo ih uspjeli zaposliti?? 0... Neće raditi za 4000 kn. Hoće 8000. Kaže tako su im rekli na fakultetu.. Ok. U redu je imati cilj u životu, ali ne možemo odmah svi biti menadžeri i zapovijedati.. Za sve treba vremena u životu. I stpljenja. A toga očito današnjoj generaciji nedostaje. Sjećate se naših dogovora za izlazak?? Sa fiksnim telefonima i fisknim vremenima. Nema poruka na facebooku, nema mobitela da kažeš kasnim :)).
Sljedeći problem ove djevojke su izlasci i odjeća. Kaže , čeznem da mogu otići na kavu u trenirci i tenisicama. Pa kažem gdje je problem? eh, gdje je problem. U okolini.. Nema trenutaka slabosti kaže. Stalno moraš biti "namontiran" , uređen u petama, jer te svi gledaju ko frika ako si drugačiji. Kaže da teško balansira sa kupovinom odjeće i budžetom koji za to ima.. Budžet?? Vraga sam ja to imala. Imala sam samo dobru volju mame :). Ali u doba kad sam ja išla u školu jedini modni časopisi su bili Burda i Mila. Sad ih obasipaju sa svim strana Cosmopoliteni, ok, fhm-i i sl.. Da se razumijemo i ja to čitam. Ali poludim kad vidim što se propagira i kakva se roba nudi u tim časopisima.. Niti jedan komad ispod 1000 kn. Pa tko si to može priuštiti. Možda mali postotak Hrvata. Ili suludi savjeti tipa.. A ZAŠTO NE BISTE... ODLETILI NA VIKEND U NEW YORK. Pa bi, .hehe :) ali s čim.. Bojim se da je to još jedna njihova vodilja u nerealan svijet. Dijete i manekenke neću niti spominjati, to vodi u sasvim novu raspravu..
Uglavnom, kaže nije joj lako. I žao mi je zbog toga. Ja se sjećam svojih tinejdžerskih i studentskih dana kao stvarno prekrasnog dijela života.. Bezbrižnog... neopterećenog.. osim brige o ocjenama.
Sad da li je ovo danas cijena zapada koji smo htjeli ili neminovan slijed događaja?? Ne znam, ali drago mi je da nisam tinejdžer..
