Fritule

Ne znam kako vi organizrate svoje recepte, ali ja sam po tome pitanju stvarno totalno nemarna. Inače sam malo možda i prepedantna i na poslu mi svi papiri stoje pod pravim kutem i na svom mjestu, isto tako i u kući , svaka stvar ima točno svoje mjesto.

Ali recepti, jao jao.. Nađem ih na Internetu ili u nekom časopisu, istrgnem , isprintam i onda sve trpam u jednu mapu. Bez reda i poretka..

Jedan od tih jadnih sirotih nerazvrstanih recepata , čeka već dugo da ga napravim. Istrgnut je iz Glorije, gost kuhar je bio Oliver Dragojević.. Fritule inače volim i nisam ih nikada do sada radila , a ovaj recept je stvarno jednostavan..

Sastojci:

• 1 jogurt;
• 1 jaje;
• 2 žlice šećera;
• 9 žlica brašna;
• 1/2 praška za pecivo;
• malo rakije;
• vanili šećer

Zamijesiti tijesto je bilo lako.. Ali pečenje.. Joj tu sam se namučila. Gledala sam mamu 100 puta kako ih radi, ali ništa nije palilo..Izgleda jednostavno, zagrij ulje i peci dok ne isplivaju sa obadvije strane.. Heh...Grabila jednom, gurala drugom žlicom.. I dobila sam puno puno fritulica koje su izgledale kao mali elijeni :))) . Imali su rogiće, repiće.. Strašno. Ovo što je na slici je tih par koje su imale kakav takav normalan oblik :).

Okus je bio dobar, ali pomagajte kako da ih pečem.

FBI RUKAVICE: Urbana stonoga

Ja u teškim trenutcima ne pronalazim lako prave riječi za reći.. Zato prenosim pjesmu sa bloga POEZIJA I PROZA drage blogerice Urbane Stonoge.

Ono što najbolje znamto sam ja sam

sve svoje folove i bolove

sve svoje zamke

i veštine sve svoje mudrosti i nemudrine

sve sastavne delovekoji mi dušu i telo čine

Da budem pametan ne želim

pamet je mana slabih

Da drugima drobim o njima vama o vama o nima

o njihovim mukama o vima o ovimskim lepotama

raznima o razlikama izabranima

o sličnostima bezličnima o licima ne želim

Ono što najbolje znamto sam ja sam

Pa ko želi moj slučajna tanjirun eka ostale ostavi na miru mnome dok se bavi

Tek ako na mestu nekom moj hod o kamen zapne priča o nepričavu pesma o muklinu

dobrota (kojom se kitim)

o zub lažne gujetek tadaneka se psovka čujei

kletva i baš me briga dragog čitaoca

Tek ako neko sebe na fotosu moje duše pozna

neka se otvori ranane vidljiva

a grozna među nama

Jer ono što najbolje to sam ja sama

nisam sladaki nisam lekoviti nisam pristojan ni pristajan na sve

Negde postoji taj mirtaj zamireni čirseoskog

porekla al' ne znam gde

Pa ako nekona njega slučajno nagazi koračajući bezbrižno po svojoj životnoj stazi

nek znači da sam ja kriv što sam puteve zameo zamrsio pobrko

nek znači da sam uzalud živi da uzalud pišem

Da li da budem pametan želim

(pamet je mana slabih)

slabošću da se branim komplekse

porazima da hranim da li

u ovom dobu jednom nogom u nebu

drugom nogom majci u drobu trećom nogom

u hlebua glasom u grobukosti me

čuju ušne koščice trepere nakovnji i čekići bivših

Zamišljam da sam inženjer

konstruišem buduće ljude nacrte neke imam

proračune i skice ali maltera nemamni cigliniti kreča

Ovima ovde da trtljam gluvima da urličem nemima

da gluvaram tričavima da prodajem trice neću nemoć mi moja preča

Ono što najbolje znamto sam ja sam

pa zato velike teme egzaltacije i teoremeo sudbinama Boga

i nacije ostavljam drugim pisc ima

ja ću basne o psimao jazavcima i lisicamao vukovima i ovcama

sve ono što ne dolikuje drugim piscima i pisicama

Životinje me se tiču.

Ona ima puno puno recepata koje bi svakako trebalo isprobati, ali nažalost nedostatak vremena je moja stalna boljka. Ovaj krug nikako nisam htjela preskočiti, tako da sam danas izabrala ovaj predivan mediteranski kukuruzni hleb.

Инџој!

Ovo je moj doprinos igri FBI RUKAVICE, koju je pokrenula Mamajac sa bloga Cooks&Bakes

Salata od mozzarelle drugi put

Na ovu predivnu i prejednostavnu (doduše i kaloričnu :)) salatu me podsjetila neki dan kolegica na poslu. Cijeli dan sam mislila o njoj, ali sva sreća da je za izradu potrebno stvarno svega 15 minuta, tako da sam si ju odmah mogla pripremiti kad sam došla doma.

Recept sam već objavila u svojim prvim blogerskim danima .

Probajte kad ćete imati priliku . Stvarno je sjajna.

Dobar tek :)

Moje prve kremšnite

Sanela je nedavno u svojem postu pisala o kremšnitama i kako ih zapravo ne voli. Ja sam prema kremšnitama bila indiferentna sve unazad 2 godine i što se onda točno promijenilo u mojoj glavi nemam pojma :)

Sada gdje god dođem , a da se mogu birati kolači ja ispalim iz prve: JA ĆU KREMŠNITU :)). Valjda nadoknađujem izgubljeno. Samoborske mi nisu dobre, jednostavno mi to nije kolač koji bi se jeo topli. Još nisam našla savršenu, ali blizu tome je mala slastičarnica u mojoj zgradi.

I tako odlučila i ja napraviti domaće kremšnite, rekoh kad ih toliko volim da probam. Pročitala sam tonu recepata po Internetu , koji su svi manje isti, slični...

Na kraju je izbor pao na ovaj recept

Ne znam što mi bi da stavim točno te količine, jer sam dobila puuuuuuunooo smjese. Lisnato sam zamijenila sa običnim biskvitom:

- 4 jaja;

- 4 žlice šećera;

- 4 žlice brašna;

- 1 prašak za pecivo;

- 4 žlice vode

Jaja pjenasto umiješati sa šećerom i vodom , pa polako dodavati brašno pomiješano sa praškom za pecivo. Peći u zagrijanoj pećnici na 180 C, cca 25 min.

Za kremu treba staviti kuhati mlijeko i vanili šećer. Bjelanjke treba odvojiti od žumanjak, i zatim žumanjke izmiksati sa šećerom i dodati gustin, brašno i vodu. U kipuće mlijeko lagano se ulijeva smjesa i miješa dok se krema ne zgusne. Kod Andree sam pročitala da bi to trebalo trajati 5 minuta pa sam se držala tog vremena ko pijan plota :). Nakon toga se krema makne sa štednjaka i izmiješaju bjelanjci u snijeg i pažljivo dodaju toploj kremi.

Izlila sam kremu preko biskvita i čekala nestrpljivo ... Šlag na kraju je ispao najlošiji dio ... nije mi se dobro stisnuo, ali su zato kremšnite bile prefine. Velika količina brzo je nestala i već imam narudžbe za nove :)

Fuži sa zeljem

Jedno od najmrskijih dječijih jela zasigurno su krpice sa zeljem. Ja sam na sami spomen krpica sa zeljem dobivala fraze . I nije bilo teoretske šanse da ih pojedem. Moja mama stvarno nije imala problema sa mnom i mojom prehranom, jedino par jela nikako nije išlo u mene. To su krpice sa zeljem i pizza. Za ne povjerovati, ali pizzu nisam htjela niti primirisati. A krpice sa zeljem niti vidjeti.

Pizzu sam probala tek sa 15 godina i to kad sam bila na moru sa prijateljicom i njezinom mamom koja je za ručak napravila pizzu. Koju ja nisam htjela pojesti. Teta Ljubica mi je lijepo rekla: gle, ovo je za ručak, pa ti vidi. Ili jedi il ostani gladna. I naravno kad sam već bila kritično gladna uzela sam pizzu. I rodila se ljubav. Stvarno mi iz današnje perspektive nije jasno zašto nisam htjela jesti pizzu :)

Krpice sa zeljem nisam probala nikada. Do danas. Za to su krive Tadeja i T, sa bloga IN T&T KITCHEN , koje su zadale KUPUS za temu ovog mjeseca u igri

AJME KOLIKO NAS JE , koju je pokrenula MONSOON s bloga DALMACIJA DOWN UNDER

I tako sam ja razmišljala što bi ja kuhala i već sam imala par recepata u glavi, kad se na vratima ukazala moja draga prijateljica sa domaćim fužima. Taman napravljeni, predivni , svježi...

I onda sam se sjetila tih omraženih krpica sa zeljem. Nazvala mamu, koju je jadnu skoro infarkt udario kad je čula što želim kuhati , ali ipak je dala recept :).

Dakle, potrebno je:

• 1 glavica svježeg zelenog kupusa;
• 1 luk;
• voda ili temeljac od juhe;
• sol, biber;
• tjestenina prema želji.

Jelo ne može biti jednostavnije za spremiti. Luk se nareže i poprži na ulju. Doda se kupus isječen na trakice koji se prethodno malo nasoli. Zalijeva se lagano sa vodom ili temeljcem i dinsta dok ne omekša. Malo još popariti i skoro gotovo.

Tjestenina se skuha posebno i doda u zelje.

Skeptično sam stavila na tanjur, poslikala , udahnula i stavila vilicu u usta. I...predivno. Pa ne znam što mi je bilo. Jelo mi je stvarno sjajno, lagano i ukusno .. Nije vragu ono što stariji to pametniji :P

Odoh odmah nazvati mamu :)

Rođendanska torta a la tiramisu

Mužić je imao jučer rođendan. I poželio si je tiramisu. Pa rekoh ne mogu mu sad za rođendan napraviti običan tiramisu :).

I odlučila sam napraviti tortu.

Piškote sam zamijenila sa biskvitom:

• 4 jaja
• 4 žlice šećera
• 4 žlice vode
• 4 žlice brašna
• 1 prašak za pecivo

Jaja , šećer i vodu miješati ručnim mikserom dok ne postane lijepa malo svijetlija žuta polugusta smjesa (cca 5-7 minuta). Brašno pomiješati sa praškom za pecivo i lagano ga dodavati smjesi. Miksati dok se brašno lijepo ne umijesi.

Pekla sam u svom novom kalupiću od 18 cm, na kojeg sam izuzetno ponosna, jer sam ga tražila 100 godina :). Tijesto se peče cca 25-30 minuta na 180-190 C, dok ne postane lijepo žuto i odvoji se od rubova kalupa.

Za tiramisu kremu (Valin recept, već sam radila po njemu):

• 500 g mascarpone sira
• 0,5 l vrhnja za šlag
• 1 šlagfix
• 3 žumanjka
• šećera (ja ne volim slatko , pa sam stavila vrlo malo) prema želji

Vrhnje za šlag staviti u zamrzivač prije miksanja, da se laše izradi. Izliti u posudu za miksanje, dodati jedan šlagfix i miješati dok ne postane čvrst i kompaktan šlag.

Macarpone i sir izraditi miskerom. Odvojiti žutanjke od bjelanjka i obraditi ih termički na pari.

Umiješati u mascarpone , izmiješati i na kraju dodati šlag i umutiti da se dobije lijepa kompaktna masa.

Biskvit sam prerezala na dva dijela. Namočila ih kavom i toplim mlijekom. Slagala sam: 1 biskvit, krema, 2 biskvit, krema i na kraju posula sa kakaom.

Jako nam se svidjela ova verzija sa biskvitom.

Dobar tek!