Toplo hladna salata od piletine

U zdanje vrijeme mi je kulinarska aktivnost totalno zamrla, malo od nedostatka vremena, malo od nedostatka inspiracije. Napravila sam par dobrih kolačića, ali fotografije su bile toliko očajne, da ih jednostavno nisam htjela staviti. Ponekad me te fotografije bace u stanje totalnog očaja, jer imam opremu, imam prostor, imam svjetla, i toliko se znam izluditi da na kraju odustanem. Kad sam kupila SLR fotoaparat, nisam uopće znala što bi sa njime. Upravljanje SRL-om, za razliku od standardnih "idiota" je doista komplicirano. Mene baš ne krasi neko strpljenje, i ja bi najrađe sve odmah i sad :)). Da ne spominjem da mi se nije dalo proučavati niti manual od fotića. Onda sam odlučila da je najpametnije da me netko nauči. I upisala se na tečaj fotografije. E tu su tek nastale komplikacije :)))). Sad tek vidim da nemam pojma i da mi treba definitivno vremena da naučim ovladati fotoaparatom.. Nadam se kad napokon odem na godišnji da ću se malo više posvetiti slikanju i napokon ovladati barem osnovnim funkcijama. Barem to, jer talenta baš i nemam he he :)

U međuvremenu stigle su nam ove tropske vrućine, pa se moramo i prilagoditi prehranu.  Glavno da je brzo gotovo :). Jučer sam kad sam došla s posla na brzinu složila ovu salatu i stvarno je bila osvježavajuća i ukusna.

Salatu prema želji ( ja sam koristila kupus, radić, zelenu salatu, malo rikule i paradajz) staviti u zdjelu i začiniti sa malo soli, papra i acetom balsamicom.

Piletinu narezati na duže štapiće. Ja sam ju premazala sa malo curry-ja i ispržiti na grill tavi.

Kruh narezati na kockice i pomiješati ga (najbolje rukama da se sve sjedini) sa suhim peršinom. Prepržiti komadiće kruha na tavi.

Toplu piletinu i kokcice kruha posložiti na salatu i gotovo...

Dobar tek!

Čemu k vragu eksperimentirati sa provjerenim receptima?

Ne znam kako vi , ali ja često volim eksperimentirati sa već nekim poznatim receptima. Što nije loše, jer ponekad se stvarno dođe do krasnih rezultata i sjajnih jela. Ali kad za neki slatkiš imaš super recept, koji svaki put uspjeva.....čemu onda k vragu eksperimentirati??

I tako vam ja u subotu otišla do supermarketa po namirnice za obiteljski nedjeljni ručak. Ja kuham za sve. Dugo sam razmišljala bi li radila neki novi desert, da isprobam neki novi recept, ali rekoh ajmo se mi držati one ziher je ziher, da ne bi bilo da je milka čokolada za desert. Idem ja raditi čizkejk .. Hodam ja sa kolicima.. ok.. vrhnje, jaja, limun, kekse imam doma..sir... I poleti ruka prema mascarponeu. Zašto i kako, to mi je sad ovako gledajuću unatrag teško razumjeti. Pojma nemam kako se ponaša mascarpone kad se peče, koliko se treba peći....Jel se uopće smije peći????

I lijepo ja sve po svojem receptu.. napravim tijesto, spečem keksiće.. Izlijem u kalup.. I ostane mi malo viška .. Odlučim to staviti u male kalupiće i dodam unutra zamrznute borovnice.

Sve skupa lijepo smjestim u pećnicu i pustim.. Zgasim pećnicu nakon sat vremena. Otvorim. Pustim malo vrućeg zraka. Pustim da se malo ohladi. Vadim ponosno svoj čiz van i idem staviti preljev od vrhnja. I izlijem ja to lijepo gore, a kad ono buć.......sve propadne unutra......Ajme.....pa što je ovo?? Pa mascarpone, crna Andrea...Odlučim se ne nervirati.. Vratim sve nazad.. Bu se valjda stislo.. Uglavnom ako želite da vam čiz izgleda obrnuto, tj . da imate red vrhnja na dnu.. ovo je provjereno dobar recept za to :). Stislo se je.. Okus je tak. Sliku od sramote neću niti pokazivati..

Sva sreća da je ostalo kreme, pa sam imala taman 5 kalupića za nas sa ovim borovnicama. Iskreno, nije bilo baš nešto, ali za dići šećer u krvi sasvim ok..

Eksperiment sa čizom.. zatvoren zauvijek.. od sad pa nadalje samo ABC i sir vulgaris :)

Da li je Istra mala Toskana?

Još u prvom mjesecu bila sam u Toskani. U pet dana autom smo obišli cijelu Toskanu, sve male gradove, pokrajinu Chianti, Ferraru, San Gimigiano, Firenzu, Sienu,... I nisam pisala o tom putovanju, jer jednostavno nije ostavilo dojam na mene.

Toskana je na mene ostavila isti dojam kao i Pariz.. Velika očekivanja........veliko razočarenje. Dušu bi griješila da kažem da nije lijepo. Ali jednostavno cijelo vrijeme mi se vrtilo u glavi kako kažu za Istru da je mala Toskana.. Po meni je obrnuto.. Toskana je mala Istra.. U svim pogledima.. Ljepotom, uređenosti, gastronomijom..

Ali na tom putovanju otkrila sam jednu deliciju, koja zapravo nema veze sa Toskanom, nego je iz pokrajine Emilia Romagna.. PIADINE ROMAGNOLE.

Na stranici regije EMILIA ROMAGNA , definiraju piadinu ovako:

**

It is a kind of piadina (flat bread) once very popular in Southern Romagna, particularly in the Lughese area; its peculiarity lies in the cooking, which takes place on a grill, on wood embers. It is usually served as an accompaniment of pork or goat meats, also cooked on the grill.

Difficulty: Medium
Ingredients: 1 kg of soft wheat flour type “0”, 2 small cubes of fresh yeast, 150 g of suet, 1 level tbsp. of cooking salt, 1 pinch of sugar, 1 1/2 glass of water or milk. Serves 6/8.

 

**

Još nisam probala napraviti domaću, ali opet sam se sjetila ovog putovanja nedavno, kad sam dobila jedan paketić ovog krasnog "kruha".

Odlučila sam se za jedan jednostavan način pripreme.

Potrebno je:

• Piadine romagnole - domaće ili kupovne
• Ricotta sir
• Malo pršuta
• Rikula

Piadine zagrijati na tavi sa svake strane dok ne dobiju boju. Premazati ih ricotta sirom, posuti pršutom narezanim na kockice. Zamotati piadinu kao palačinku, pa je rezati na uzduž da se dobiju male roladice. Posložiti na tanjuru sa rikulom.

I gotovo...

Tu sam....

Živa i zdrava sam, ali pred kraj jednog ogromnog i zahtjevnog projekta.. Zezamo se na poslu da radimo u rudniku.. uđemo ujutro i izađemo po noći.. Nit sunca nit mjeseca vidimo. Prehrana mi se svodi na dostavu i Konzum gastro (nije plaćen oglas he he).. Vikendom isto radim, tako da od kuhanja ni k. :(.

Ali mi smo pred krajem tunela ........ Još dva tjedna i evo mene opet u kuhinji i sa novim receptima. Nažalost nemam puno vremena pratiti niti vaše krasne receptiće..

U međuvremenu je uletilo i jedno putovanje u Prag, u kojem nikada do sada nisam bila i .. ostala oduševljena. Grad je stvarno krasan krasan... Bilo je malo prekratko, ali tamo se definitvno vraćam.

Velika pusa.. do uskoro :)))

Souffle od čokolade / Sretan ti rođendan !

16.4. mojem malom blogu je bio 1. rođendan. Blogiranje sam započela iz čiste ljubavi prema hrani i kuhanju. U ovih godinu dana upoznala sam puno blogoprijateljica i uključila se u igre. Blog mi je kao i većini vas, mjesto za opuštanje i nadam se još duuuuuuugoom druženju i zabavljanju, ne samo uz recepte, jer čitajući postove od vas drage blogerice i blogeri vidim da se radi redom o sjajnim ljudima sa sjajnim razmišljanjima. Ima tu svega, i politike i smijeha :)). Ali najvažnije uvijek dobre hrane.

Za rođendan počastila smo se sa jednim izrazito kaloričnim desertom, ali to je i jedini kolač koji blog zaslužuje za svoj rođendan :)

Recept je iz časopisa SENSA, SRETNA HRANA. Ja sam dodala jedan svoj mali dodatak, višnje.

• 125 g tamne čokolade (ja sam stavila belgijsku )
• 10 dag smeđeg šećera
• 10 dag maslaca + malo za mazanje kalupa
• 2 jaja + 2 žumanjka
• 10 dag oštrog brašna
• Malo višanja
• Limunov sok

Kalupe namazati maslacem. Pećnicu zagrijati na 180 C.

Višnje , žicu šećera i malo limunovog soka dinstati na malo jačoj vatri dok se lagano ne pretvori u neku vrstu džema. Staviti na dno kalupa, koji prethodno namastimo sa maslacem (ja sam koristila male kalupe za souffle ) od ove količine sam dobila 3 kom.

Na pari otopiti maslac i čokoladu. Miskerom izmješati jaja, žumanjke i šećer dok ne posvjetle. U tu smjesu lagano rukom umiješati brašno i na kraju dodati otopljenu čokoladu i maslac.

Staviti u kalupe preko višanja i peči 10tak minuta. Izvaditi i ostaviti da se malo ohladi. Proći nožem oko kalupa, na kalp staviti tanjur za posluživanje i okrenuti ga naopčake da souffle izađe van. Poslužiti dok je još mlako...

Već sam isprobavala raditi slične kolačiće, ali ovaj je dragi moji čista fantazija.

Zdravi i sretni bili i još sto godina se čitali!:)

Tako lijepa a tako blizu............ :))))))

To je slogan naše zemlje.. Nebi sad ulazila u dubioze kako se treba nešto reklamirati, ne radim u marketingu. Znam jedino da moderan marketing traži da se sa kampanjama izazove neka emocija, zainteresiranost.. Naši spotovi su već godinama dno dna. Izazivaju jedino mučninu i povraćanje. Zadnji je izazvao veću buru od problema nezaposlenosti. Sjajno se na to osvrnula Selma u svom postu.

Sjetila sam se jedne kampanje koju gledam na sajmovima turizma već 2 godine, i sad bez obzira tko kako zagovara promoviranje, sa ili bez golotinje, guze, što god.. zamislite što bi naši političari rekli na ovo he he :))))))))))))))

Stari kolač u novom ruhu

Stiglo nama napokon proljeće. Ja volim proljeće, ali uvijek me ubije nekakav umor i stvarno koliko god se trudim sa spavanjem i vitaminima, pola dana hodom kao mali zombie naokolo sa poluotvorenim očima. Srećom nemam još i problema sa nekim većim alergijama :)).

Proljeće mi je uvijek i doba kad me ulovi totalna huja pospremanja i preuređivanja. Prvo sam morala, ali ono hitno morala rješiti neke prazne zidove koji su me izrazito nervirali, pa sam kupila tapete. Muž ih je zalijepio, ali mi je rekao da ću si ih kada dođe vrijeme morati sama odlijepiti :))). Onda sam išla kupiti ogledalo. Pa se popela na aspolutno svaki ormar i brisala prašinu iz svih kutaka. Pa izribala balkon, pa kupaonu... Pa prozore.........

E nakon takvih napora čovjek se mora počastiti sa nečim slatkim.. Kako je proljeće vrijeme preuređivanja, ja sam odlučila malo preurediti već isprobani recept.. Zapravo samo njegovu kremu :).

Odlučila sam tu prefinu kremu zamotati u roladu.

Tijesto se radi :

• 
  
  5 jaja
• 
  
  5 žlica šećera
• 
  
  5 žlica brašna
• 
  
  5 žlica vruće vode
• 
  
  1 žlica ulja
• 
  
  pola praška za pecivo

Pjenasto umutiti jaja sa šećerom. Brašno i prašak za pecivo zajedno pomiještati, pa dodavati jednu po jednu žlicu i nakon svakog dodvanja fino izmiksati. Dodati jednu žlicu ulja i na kraju 5 žlica vruće vode. Nakon miksanja zdjelu dobro par puta lupiti o stol, tako da izađe sav zrak van (dok ne prestanu izlaziti mjehurići).

Četvrtasti kalup za pečenje obložiti masnim papirom. Izliti tijesto i peći cca 40tak minuta na 175 C.

Kada je gotovo izvaditi iz pećnice i zarolati tijesto zajedno sa papirom u roladu i pustiti da se ohladi.

Krema:

• 
  
  200 g tamne čokolade (ja sam stavila Dorinu za kuhanje)
• 180 ml slatkog vrhnja
• 28 g margarina
• višnje ili drugo voće

Čokoladu natrgati u staviti u zdjelu. Na štednjaku zagrijati vrhnje i margarin do vrenja i preliti preko čokolade, pa ostaviti 5 minuta. Nakon 5 minuta pjenjačom izmiješati dobro čokoladu i vrhnje dok ne postane jednolična masa. Kad se ohladi lagano umiješati višnje.

Odmotati tijesto iz papira, premazati sa kremom i opet zarolati u roladu. Ostaviti da se ohladi pa rezati na šnitice.

Sretno Vam proljeće !!

Andrea