Još u prvom mjesecu bila sam u Toskani. U pet dana autom smo obišli cijelu Toskanu, sve male gradove, pokrajinu Chianti, Ferraru, San Gimigiano, Firenzu, Sienu,... I nisam pisala o tom putovanju, jer jednostavno nije ostavilo dojam na mene.
Toskana je na mene ostavila isti dojam kao i Pariz.. Velika očekivanja........veliko razočarenje. Dušu bi griješila da kažem da nije lijepo. Ali jednostavno cijelo vrijeme mi se vrtilo u glavi kako kažu za Istru da je mala Toskana.. Po meni je obrnuto.. Toskana je mala Istra.. U svim pogledima.. Ljepotom, uređenosti, gastronomijom..
Ali na tom putovanju otkrila sam jednu deliciju, koja zapravo nema veze sa Toskanom, nego je iz pokrajine Emilia Romagna.. PIADINE ROMAGNOLE.
Na stranici regije EMILIA ROMAGNA , definiraju piadinu ovako:
**
It is a kind of piadina (flat bread) once very popular in Southern Romagna, particularly in the Lughese area; its peculiarity lies in the cooking, which takes place on a grill, on wood embers. It is usually served as an accompaniment of pork or goat meats, also cooked on the grill.
Difficulty: MediumIngredients: 1 kg of soft wheat flour type “0”, 2 small cubes of fresh yeast, 150 g of suet, 1 level tbsp. of cooking salt, 1 pinch of sugar, 1 1/2 glass of water or milk. Serves 6/8.
Još nisam probala napraviti domaću, ali opet sam se sjetila ovog putovanja nedavno, kad sam dobila jedan paketić ovog krasnog "kruha".
Odlučila sam se za jedan jednostavan način pripreme.
Potrebno je:
- Piadine romagnole - domaće ili kupovne
- Ricotta sir
- Malo pršuta
- Rikula
Piadine zagrijati na tavi sa svake strane dok ne dobiju boju. Premazati ih ricotta sirom, posuti pršutom narezanim na kockice. Zamotati piadinu kao palačinku, pa je rezati na uzduž da se dobiju male roladice. Posložiti na tanjuru sa rikulom.
I gotovo...
Jako davno prošla sam navedene gradove i bila oduševljena jer odišu poviješću, arhitektonski su divni, slike po crkvama i galerijama prekrasne, stare vile posebne.......No, svatko voli nešto drugo. Ova piadina sliči mi na tortillu (peče se na žaru), ali se razlikuje po masti koja ide u nju. Vjerujem da je fina, a tako i izgleda. Putovanja nas uvijek potaknu da probamo nešto novo, zar ne?
OdgovoriIzbrišieto što je turizam... mnoge slične destinacije su samo dobro razvikane, i više nego što zaslužuju... tko nam kriv što i mi ne znamo tako :)) kruh sa grila, zvuči tak dobro! a i ova tvoja kombinacija mi je mrak :))
OdgovoriIzbrišiTako to obično bude kad imamo velika očekivanja.
OdgovoriIzbrišiIpak iz svakog iskustva možemo pokupiti nešto dobro poput ovog recepta. :)
Ovo zvuči divno. :)
Nisam bila nikada u Toskani iako sam prošla dobar dio Italije, a i Evrope, ali to kad čovjek pokupi taj štih s putovanja i živi taj osjećaj mi je super..i još pokupi odličan recept,fino jednostavno i brzo..odlično!
OdgovoriIzbrišiU Toscani moraš živjeti da bi je zavoljela. Mi smo se prije 6 godina preselili iz Pise u Modenu, i iako smo uvijek mislili kako je Emilia Romagna dosta slična, prilično smo se razočarali životom ovdje, zapravo više ljudima nego ičim drugim. Toscana ima drugačiji duh, ljudi su posebni, hrana je jednostavna a tako predivna. I dan danas mi je dovoljno da čujem nekoga da govori toskanskim naglaskom da mi se usta razvuku u osmjeh. A i što se tiče kulture i povijesti, Firenza, Pisa i Lucca su mi i dalje najdraži gradovi.
OdgovoriIzbrišiO piadini neću ništa reći. Jedino to da kad je kupujem biram onu pravljenu s maslinovim uljem umjesto svinjske masti. A najdraži sir u njoj mi je squaquerone, obožavam ga.
ljepota života je da nam se svima sviđaju različite stvari :)
OdgovoriIzbriširekla sam da ne mogu griješiti dušu i reći da toskana nije lijepa, ali jednostavno među nama se nije dogodio onaj jedan klik :))
svim destinacijama dajem drugu šansu uvijek.. tako da ću sigurno otići opet ako se pruži prilika.. jedino se u pariz ako ne moram ne vraćam he he :P
Ja nikada u životu nisam bila u Italiji čak ni u Trstu, iako imam rodbinu u Italiji, točnije u Ceseni. I spremam se svake godine ići ali stalno to odgađam. Nisam više za neka putovanja, jednostavno mi se ne da. A prije, nije me mjesto držalo... Piadine su mi jako zanimljive.
OdgovoriIzbrišiJa nisam bila u Toskani a volela bih obići i upoznati celu Italiju,jer je mentalitet sličannasem,ili barem mislim...Eh dobar ti je predlog za gric!
OdgovoriIzbrišiToskanu volim a Luccu obožavam i uvijek se vraćam ali Istra je nešto predivno ,dobro što je meni blizu pa mi svaki vikend negdje,ovaj vikend je bio u điru stari grad Labin i Rabac
OdgovoriIzbrišiPiadine obozavam i cesto sam ih jela u Italiji... Cak sam ih i pravila cesto - ali mnogo jednostavniju verziju.
OdgovoriIzbrišiRikula i prsut - ekstra kombinacija!
Istru sam prošla ne baš uzduž i poprijeko ali dovoljno da kažem da je prekrasna i nisam još došla negdje da mi se nije svidjelo. Od krajolika, grada, ljudi, gastronomije.... Toscana je još uvijek na listi želja, kada je ostvarim razmjeniti ću dojmove, vjerujem da svatko ima drugačija zapažanja, očekivanja, ...., i to je zapravo čar putovanja da razna mjesta različito doživljavamo.
OdgovoriIzbrišiPiadine izgledaju odlično , sa ovim super pršutom, sirom, rikulom....., ma izgledaju i više nego odlično !!! :)
E, sad, ljubavi i simpatije su čudne biljke. :)
OdgovoriIzbrišiS razlogom ili bez kliknemo ili ne.
Meni je ionako uvijek najvrjednija činjenica da si mogao otići, biti negdje drugdje, vidjeti, osjetiti, naučiti.
Očekivanja su u pravilu ona koja nas razočaraju.
A piadine izgledaju odlično i ja u pravilu nemam problem sa svinjskom masti, dapače, ali nekako se i meni čini da bi mi one s maslinovim uljem više odgovarale.
uh...te poredbe toskane i istre su vrlo relativne... relativno ''često'' idem u toskanu, i obišao sam je naširoko i nadugo... mislim da se uopće ne može usporediti s istrom. toskana je 100 svjetlosnih godina ispred. po hrani, vinima,maslinama, kulturnoj ponudi, odnosu s turistima, okolišu, itd., uglavnom,istra će još puno godina učiti od toskane, i istrijani pokušavaju se približiti dojmu toskane, ali bojim se da...teško...
OdgovoriIzbriši