Italija je prekrasna zemlja. Bogata kulturnim i prirodnim znamenitostima. Talijani su fascinanti ljudi puni duha , uvijek za društvo i dobru hranu.. I tako i meni prvo kad čujem Italija padne na pamet talijanska kuhinja. Pašte, minestrone, tartufi, prefini deserti... Nikada u Italiji nisam loše jela.. Sve je u Italiji super. Osim Berlusconija, ali dobro nisu ni naši bolji, a ovo nije politički nego gastro blog, pa ćemo stričeka Silvija ostaviti za neku drugu priliku :)
Mislim da svatko od nas kuha puno talijanskih jela, posebno što su vrlo slični u nekim segmentima i našoj dalmatinskoj kuhinji.
U Londonu sam na aerodromu kupila apsolutno sve gastro časopise. Gospođa na blagajni me blijedo gledala kad sam dovukla taj snop časopisa da ih platim i ja kao ja morala sam joj objasniti da jednostavno moram. Jer dok ti isti časopisi doputuju do Hrvatske, cijena im se multiplicira jedno 100 x. Što mi nije jasno. Ali opet , o problemu carina i uvoza u Hrvatsku drugom prilikom :)
Jedan od tih časopisa je Jamie Oliver recipe yearbook, koji vrijedi svaki od 7,99 GBP danih za njega. Toliko sam čoškova savinula sa receptima koje moram probati i eto nakon 2 mjeseca napokon krenula.
Izbor je pao na tart sa rajčicom , tikvicama i ricottom. Ja sam dodala još i malo pršuta za miris i okus.
Potrebno je za 2 osobe (malo modificiran originalni recept):
- 250 g lisnatog tijesta ( to je jedna kocka iz onih paketa pakiranog lisnatog)
- 2 jaja
- 100 g ricotte
- 1 tikvica
- 20 dkg cherry ili grapollo rajčica
- 5 dkg pršuta
- žlica maslinovog ulja
- papar
- sol
- bosiljak
Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Papir za pečenje pobrašnite i na njemu izvaljajte lisnato tijesto. Prenesite tijesto u tepsiju (moja je cca 20 x 30 cm) tako da ostane rub dignut cca 1 cm. Nabodite tijesto vilicom.
Ricottu pomiješajte sa jajima, maslinovim uljem, paprom, soli i bosiljkom. Premažite po pripremljenom tijestu.
Tikvice, rajčice i pršut narežite na kockice i posložite preko ricotte.
Pecite u bećnici cca 25 minuta .
Buon Appetito e ciao!!! :))
Nesto slicno sam bas rucala danas, doduse bez paradajza. Odlicno je, njam
OdgovoriIzbrišiSuper... jako volim ovakva jela :)
OdgovoriIzbrišiBaš dobro!
OdgovoriIzbrišiObožavam, ali bez pršuta bi bilo bolje! Ma, kod nas sve ima cijenu da ti mozak stane: trapke T Hilfiger u Americi su 25$. Kod nas blizu 2000kn. Pa ti izračunaj maržu.
OdgovoriIzbrišiČuj, sorry, ali u Dalmaciji na žalost pojma nemaju o dobroj kuhinji, a od talijanske su udaljeni eonima.
Bas mi se dopada,ovako zimi mi je i odlična zbog boja!veliki pozz!
OdgovoriIzbriši"Mislim da svatko od nas kuha puno talijanskih jela, posebno što su vrlo slični u nekim segmentima i našoj dalmatinskoj kuhinji."
OdgovoriIzbrišiOSvrnula bih se na ovu rečenicu ... većina onoga što sam vidjela na blogovima uglavnom je interpretacija sjevernotalijanske kuhinje, većinom se priprema tjestenina s mesnim umacima, lazanje su neizbježne, tu i tamo koji rižoto, jako puno pizza i focaccia, kao i recepti koji su američka ili engleska interpretacija talijanske kuhinje - što nije ništa čudno ako se uzme u obzir popularnost Ramseya ili Olivera, pa i domaća Ugarkovićeva uglavnom naginje talijanskoj kuhinji. Talijanska kuhinja je izuzetno regionalna, vrlo sezonska i ono što je svakodnevno u mom tanjuru nema veze s onim što si većina predočava kao talijansku kuhinju, uglavnom radi povrća koje kod nas na žalost ne uzgajaju i ne uvoze. Ne znam zašto i kod nas u Dalmaciji i Primorju nema uzgoja og zimskog povrća, klimatski smo vrlo bliski.
Tradicionalna dalmatinska kuhinja dobar dio recepture dijeli s Venetom, počevši od pašticade, sve do bakalara na bijelo. Problem je što se od dalmatinske kuhinje ne uspijeva, unatoč turizmu, napraviti brand. Godine masovnog turizma su učinile da se podilazilo ukusu prosječnog njemačkog turista, pa se počelo trpati vrhnje čak i u umuak s vongolama. Onaj Barbierijev ciklus u kojem je pokazivao kako se što priprema u pojedinim dalmatinskim restoranima, pokazao je totalni nedostatak originalnosti, a niti s tradicijom nije imalo puno veze. Kad vidim vrhnje za kuhanje na svakom jelu pozli mi, jednako kao i obilato zasipavanje vegetom.
@ Κάθαρσις - malo pršuta za muža..što ću s njim?? :)) što se tiče dalmatinske kuhinje apsolutno svatko ima pravo na svoje mišljenje.. i meni su neke stvari nevjerovatne tipa juhe sa špagetama i paradajzom, ali imaju i dobre spize moramo biti realni :)
OdgovoriIzbriši@ Roman Tales - slažem se za vrhnje i vegetu :) pod sličnosti sam više mislila na više manje istu baznu upotrebu maslinovog ulja, ribe, tartufa, načina pripremanja jela i povrća. nažalost istina je da naše tržnice nisu ni blizu tržnicama koje sam viđala po italiji, posebno na siciliji..
što se tiče prilagođavanju masovki , nažalost to nije samo primjer kod nas . prilagođavanje ukusu najvećem emitivnom tržištu turista na svijetu viđam i u italiji i u turskoj i u španjolskoj (gdje na pekarama piše deutsche bekerei) tako da tu moram braniti naše boje i smatram da se ipak u nekim stvarima moramo prilagoditi našim turistima pa makar im miješali pivo sa sokovima :)))
to je već stvar osobnih afiniteta , te i u hrvatskoj, kako i u italiji u tom slučaju biraš restorane sa višim nivom gastronomije, a time i cijena.
proces brandiranja hrane je izuzetno težak, prvo zbog velikih migracija i fluktuacija na području Balkana i šire, gdje su se mnogi utjecaji i kuhinje pomiješale, te dokazati autentičnost nekog jela iziskuje i novac i vrijeme. osim toga regulative europske unije niti ne dozvoljavaju neke stvari pa su nam ruke vezane.
sa 100%.tnom sigurnošću kažem da u hrvatskoj postoje restorani i mjesta gdje se može jesti "autentična" kuhinja..
obožavam tartove, a ovako s pršutom, njami..
OdgovoriIzbrišiOdlično je, od Jamie Olivera je! Savršeno!
OdgovoriIzbrišiJedna od najupecatljivijih i najdrazih Oliverovih epizoda koju sam pogledala je kada odlazi na jedan talijaski otok...ne mogu sad u ranu zoru da se sjetim kako se zove, al pocinje na M i nalazi se behind God's back iza Sicilije i tamo u lokalnom restoranu treba spremiti veceru za grupu ljudi, a naravno da na otoku nema ducana i sl. pogodnosti. To sto je spremio ja vidim kao tipicno jelo. Napravljeno od onoga sto u to vrijeme imas na raspolaganju. Ovo sam se nadovezala na Roman inace...
OdgovoriIzbrišiOvako sa lisnatim tijestom i ja nesto slicno radim, samo sto sve uvijem u strucu. Ah, da i ne stavim rajcice svijeze nego susene, posto mi je bljak okus kad su one zdunstane.
Sto se tice aerodroma i casopisa - o da. I ja moram. Kad je neki veci blagdan tipa Uskrs/Bozic/ljeto (to je isto blagdan za mene) kupujem M.Stewart...izgubim se u fotografijama...hahahha, recepte nisam nikad probala....sramota!
Volim ovakva jela, a svidja mi se i dodatak sunkice :)
OdgovoriIzbrišiPriprema njoki bez krumpira ovdje ne staje. Njoki se mogu pripremati i od mrkve. U ovom slučaju za njoke su nam potrebne slijedeće namirnice: mrkva, jaja, sol, mljeveni muškatni oraščić i pšenično integralno brašno. recepti
OdgovoriIzbriši