B&B

Blitva i bulgur.

Blitvu sam počela jesti unazad godinu dana, zašto je prije nisam jela pojma nemam.. Sad mi je na popisu top pet namirnica.

Bulgur sam otkrila od kad svakodnevno surfam divnim food blogovima.. I zaljubila se i u njega :).. Genijalna namirnica koja se doista može kombinirati u razna jela.

I sad sam ih odlučila spojiti..Jednostavno , brzo i preukusno jelo.

Potrebno:

• Zamrznuta blitva ( puno mi je jednostavnije po zimi sa zamrznutim namirnicama, kupujem od Leda, smrznuta je u briketićima, u ovom slučaju samo za mene upotrebljena 2 briketa)
• Luk
• Povtna kocka
• 0,5 l vode
• Bulgur- odokativna metoda (cca 1 šaka)
• Sol, papar
• Pola žličice maslaca
• Pinjoli

Narezati luk na sitne kockice i staviti ga na zagrijano ulje. Dinstati cca 2 min. Dodati zamrznute brikete blitve. Dinstati na laganoj vatri cca 5 minuta, dok se blitva ne odmrzne.

Zavrijeti pola litre vode i skuhati povrtnu kocku 5 minuta.

Bulgur oprati i dodati u blitvu, malo prodinstati i zaliti sa povrtnom juhom. Vatru stišati na najslabije i pustiti da se bulgur kuha dok skoro sva tekućina ne ispari (cca 15-tak minuta). Posoliti , popariti i maknuti sa vatre. Umiješati pola žličice maslaca, staviti na tanjur i posuti pinjolima..

Dobar tek!

p.s.

malo podsjeća na ljeto jel da? dobro za razbijanje ovih hladnih dana koji čini mi se traju već stoljećima :)

Tűrkiye

Već sam dosadna kad kažem da volim putovati.. Ali ja stvarno volim putovati. Da imam više vremena i para, vjerovatno bi bila 6 mjeseci godišnje na putovanjima :) Apetiti su veliki, ali vrijeme i budžet limitirani.

Puno ljudi godišnji u prvom mjesecu iskorištava za skijanje, ali mi nismo skijaši. Razmišljali smo gdje bi išli i gledali silne ponude na last minute stranicama. I onda je jedna izuzetno povoljna ponuda zapela za oko, kaže Turska i tura Antalyja i Pamukkale. Cijena doista više nego povoljna, 2.000,00 kn po osobi, sve uključeno (avion, prijevoz, vodič, all inclusive u hotelima). I odluka je pala..Turkiye :) ..Trenutno megapopularna destinacija zahvaljujući brojnim serijama, ali ako odlučite posjetiti Tursku iz drugih razloga, a ne zato jer vam je Onur baš zgodan, vjerujte da se isplati. Radi se o doista fascinantoj zemlji, bogate tradicije, odlične gastronomije i krasnih ljudi.

Tržnica u Manavgatu

Dodatni trošak na koji treba računati je da avion kreće iz Graza. Do Graza se iz Zagreba može doći autobusom za shopping ili vlakom, ali kako je zadnji dan avion dolazi kasno u Graz (19,00 sati) mi smo se ipak odlučili za automobil. Malo proučavanja karte i izbjegne se plaćanje vinjete i Austijske i Slovenske (ušteda Slovenska 30 eur (budući da vrijedi 7 dana, a putovanje je 8... grrrr), jer vam trebaju dvije + čini mi se da je Austrijska 8,00 eur , ali ona vrijedi 10 dana). Parking 8 dana na aerodromu u Grazu 38,00 eur. Taman ušteda .. I povoljno. Nema u Zagrebu parkiranja 8 dana za te pare hehe :)).

Avio prijevoznik turski, avion nov novcat. Ali ... avion krene iz Graza, leti do Linza.. To vam je ovako nekako, zaleti se, uzleti, taman vam se sve poremeti u želucu i glavi i već kreće dolje... Iz nekog meni apsolutno nerazumljivog razloga u Linzu su nas izbacili iz aviona i poslali u tranzit , još jednom proći više nego detaljan rengenski pregled pa nazad u avion.. S obzirom da mi strpljenje nije jača strana, malo me izbacilo iz takta, ali jedan Efes (tursko pivo) po cijeni od 3,00 eur u avionu je malo smirio stvar :) Alkohol se plaća, sokove, kavu i iznenađujuće ukusan obrok dijele u avionu.

Napokon slijetanje u Antalyju u 00:00 po lokalnom vremenu... Sve po špagici, predstavnik čeka, autobus na mjestu...

Ono na što ja nisam navikla, budući da mi uvijek putujemo sami, je bio trenutak kada smo došli u hotel (svi hoteli u Turskoj su 5* i uvijek ste na all inclusive usluzi) i kad mi je recepcioner zakačio narukvicu koju morate nositi cijelo vrijeme.. Moj izbezumljeni pogled i pitanje.. A što i kad spavam???? Inače sam se uvijek smijala ljudima koji hodaju naokolo sa tim narukvicama, i kako to biva već u životu eto i mene sa njom hehe :)).

Prva 2 dana smo proveli blizu Alanye, grad koji na kraju nažalost nismo išli pogledati.Odluka je pala na izlet u Manavgat i vožnju rijekom. Grad Manavgat sam po sebi i nije nešto osobito za pogledati, uglavnom vas ovdje dovedu da biste shoppingirali na uličnom bazaru. U sklopu izleta vode vas pogledati i slap.. Moram biti iskrena i reći da smo se mi bezobrazno smijali tom slapu , govoreći da je veličine kaskade na Savi, ali poslovičnim Turcima dižem kapu... Ulaz se naplaćuje 5 TL ( 2,5 eur) i ima hrpa gostiju. Pa ti vidi..

Tržnica Manavgat

Vožnja rijekom Manavgat ne pruža fanatastične poglede  kao vožnja recimo rijekom Dobra, ali ugodna temperatura u siječnju (20 C) i malo sunčanja nikad naodmet :)... Brod plovi do ušća rijeke u more i završava na plaži koja je po ljeti sigurno krcata, a sada su tu bili samo pecači i par poslovično poduzetnih Turaka koji vam uvijek i u svakoj prilici pokušavaju nešto prodati..

Plaža na ušću rijeke Manavgat

Za shopping u Turskoj vjerujem da ste svi čuli.. Roba je izuzetne kvalitete, ali jedino što možete ovdje kupovati su kopije. Znači , vidite torbu, jako vam je lijepa, ali obavezno je na njoj neki logo .. Mislim da Dolce&Gabbana, gdin. Armani, Tommy Hilfiger i ini dizajneri imaju svaki po par sjedih na glavi od turskih kopija hehhee :))). Pregovaranje je obavezno. Definitivno ne smijete pristati na prvu cijenu. Početnu cijenu od prodavača moguće je spustiti do 50,60%. Najvažnije je da ne pokazujete preveliki interes.. Pogledate , malo frkenete nosom i krenete van.. prodavač je gotov.. natezanje za cijenu kreće..  U najboljoj ste poziciji ako ste prvi kupac tog dana, jer ako odete i on ništa ne proda to mu je bed luck za cijeli dan.. U slučaju da kupite kao prvi kupac, svugdje ćete vidjeti istu stvar. Prodavač će pljunuti na novac i baciti ga pod.. Za sreću :)


Nema da fali torbica :)

Sljedeća postaja na našoj turi bile su predivne Pamukkale , čudo prirode pod zaštitom Unesco-a, čudo koje treba otići pogledati čim prije, jer postoji opasnost da se raspadne. Radi se naime o vapnenačkim stijenama preko kojih se preljeva vruća izvorska voda. Vodič nam je rekao da se još nisu usluglasili kako je došlo točno do toga da su stijene bijele, ali za sada su pod strogom kontrolom znanstvenika i voda se pušta malo po malo, kako bi se ovo prirodno čudo održalo što duže.

 

Japanske gospođe odmaraju

Nakon Pamukkala tura se nastavila prema Antalyji i bili smo smješteni u mjestu Kiris cca 40 km od Antalyje. Ovaj dio obale me fascinirao, prekrasna planina Taurus koja se spušta ravno u more, šljunčane plaže, prekrasna vegetacija.

Znam da se u Hrvatskoj kaže da je naše more najljepše, ali moramo biti iskreni, i diviti se i ovoj ljepoti.

Grad Antalyja ima 1,200,000 stanovnika. Moderan je grad, odlično prometno uređen, izuzetno čist i grad koji najbrže raste u cijeloj Turskoj. Građevina tamo nije u recesiji, ulaže se puno i puno Turaka kupuje stanove u Antalyji.

Oko Antalyje nalaze se brojna polja na kojima se uzgajaju agrumi i sve vrste povrća. Vjerovali ili ne, poljoprivreda je u ovom kraju prva gospodarska grana.

Ekipa odmara u Antalyji

Osim arhitekture, preljepe prirode , ljubaznih domaćina, Turska je i zemlja brojnih mačaka.. Mačke su svugdje , oko hotela , u hotelu, na cesti.. Nemaju nikakav strah od ljudi i imaju odlično razvijene tehnike žicanja hrane. Takve pozerice niste vidjeli. Sjedne, zavije repić oko sebe i milo te gleda. Pa tko joj ne bi dao ?? :)

 

A hrana.. gastronomija me oduševila već kad sam bila u Istanbulu. Na obali uz sve tradicionalne turske specijalitete možete uživati u odličnoj ribi, svježem povrću i voću.

Ultimativni simbol Turske Kebab

Tjedan dana uživancije brzo je završilo, pa sam odlučila u svojoj kući oživiti dašak turske gastronomije.

Baklava

Baklavu nisam jela do 9.2.2009. godine :) Kod mene doma se baklava nikada nije jela i moram biti iskrena da mi nije bila privlačna niti izgledom.

Put me bio odnio u Prištinu i domaćini su nas odveli na ručak. Na kraju ručka su nam poslužili baklavu. Sad ti njima reci da ne jedeš... A što ću. Stavila u tanjur, uzela komadić i........ljubav je rođena... S obzirom na kalorijsku vrijednost baklave bolje bi mi bilo da je nisam ni probala, ali što ćemo.. jednom se živi :)

Ovo je bio prvi puta da sam radila recimo "pravu" baklavu kod kuće.. Okus je bio fin, ali estetski sam malo falila .. Premalo kora , previše file.. Slijedi popravni :)

Recept sa mojim izmjenama je preuzet sa bloga My Turkish Kitchen.

Potrebno je ( ja sam radila protvan veličine 35 x 25 cm):

• 1 paket tankih kora za savijače;
• mljeveni orasi;
• bademi u listićima;
• mljeveni lješnjaci;
• mljeveni pistaciji;
• cca 80 g maslaca

Orahe nisam mjerila. Odokativno sam strpala u multipraktik. Lješnjake sam imala jednu vrećicu kupljenu u Kauflandu, badema 2 vrećice. Pistacije sam isto već kupila narezane u vrećici (išokirala me cijena 20,00 kn 1 vrećica, mislim da ću drugi puta guliti pistacije)..

Sve orašaste plodove sam pomiješala u jednoj zdjeli.

Maslac rastopiti.

Dno i strane protvana namazati sa otopljenim maslacom. Staviti 3 kore (svaku premazati rastopljenim maslacom) pa nadjev, pa opet tri kore i tako dok sve ne potrošite (ja sam definitivno imala previše nadjeva, a premalo kora :)))..

Oštrim nožem izrezati baklavu na komade (ja sam se odlučila za kocke , kako ih režu u Turskoj).

Zagrijati pećnicu na 180 C i staviti baklavu . Nakon 10 minuta smanjti temperaturu na 150 C i peći još 45 minuta. Pred kraj pokriti sa papirom za pečenje da ne izgori.


Dok se peče baklava pripremiti agdu.

Znala sam da ide puno šećera , ali količina od 1 kg na cc 1 l vode je za mene jednostavno bilo previše. Znam da ima kritičara koji će reći da agda nije agda ako se tako napravi, ali ja jednostavno nisam mogla izliti toliko šećera :)

• 1 l vode;
• 0,5 kg šećera;
• sok 1 naranče;
• sok 1 limuna;
• štapić cimeta

Stavit šećer i preliti vodom. Zakuhati na jačoj vatri. Kada se šećer otopi dodati sok naranče i limuna i štapić cimeta. Sve zajedno kuhati na jačoj vatri cca 20-tak minuta.

Izvaditi štapić cimeta i ostaviti agdu da se ohladi.

Na vruću baklavu preliti hladnu agdu. Ohladiti, pokriti i ostaviti u frižideru preko noći, da biste drugi dan mogli nesmetano uživati u vašoj baklavi.

Turski čaj od jabuke.

Na našim prostorima svi znamo za tursku kavu. Ali Turci definitivno piju više čaja. Gdje god dođete vidite ih kako drže male tulipaste šalice i cijeli dan ispijaju čaj.

Većinom se radi o crnom čaju. Ja nisam ljubitelj crnog čaja, ali imaju Turci i drugi čaj, koji me apsolutno odučevio . Radi se o čaju od jabuke. Više sorti jabuke narežu na sitne kockice, osuše i od toga prave čaj. Ja sam si donijela jednu određenu zalihu, ali kad ju potrošim, mislim da ću sama suštiti doma jabuke kao bih mogla uživati u ovoj divoti.

U pola litre vode staviti 3,4 žličice sušenih jabuka i zakuhati. Kada zavrije, zgasiti vodu i ostaviti da stoji sat vremena.

Procijediti čaj, tko voli zasladiti i uživati.

Prednost ovog čaja je da ga se može skuhati u većim količinama i piti hladnog ili podgrijavati cijeli dan. Čaj ne gubi okus.

Hvala svima koji su pročitali ovaj mega post do kraja..

:)

Nagradice

Nije me bilo neko vrijeme i u međuvremenu sam dobila nove nagrade . Prva je od Nale. Hvala Nale.

Simblolika ovog preslatkog sata je u tome što svaki sat predstavlja po jedan blog, za koji smatrate da ima duh kreativnosti. Znači, 12 časova – 12 blogova.

 Od Marijane i Zore (hvala Vam cure)  sam dobila slijedeću nagradu:

Kaže uz ovu nagradu treba napisati nešto o sebi po želji..

Mislim da je jasno da volim kuhati i jesti kao i sve drage foodblogerice :)))). Osim kuhanja i jela moja velika strast su putovanja, svaku kunu koju uštedim i svaki slobodni trenutak iskorištavam da negdje odem. Ma da je i do Karlovca meni je to super, samo da se negdje ide. Evo upravo sam se vratila iz Turske, o tome uskoro više, kad napravim par recepata za koje sam dobila ideju tamo i malo uredim slikice :))..

Udana sam 2,5 godine, djeca još nisu stigla. Radim posao koji volim, iako 100 x poludim od posla hehe :)).

Kad sam gladna nervozna sam "ko pas" i bolje me ne dirati dok se ne najedem :). Ujutro ne funkcioniram bez kave.. Prije je to bila kava i cigareta na prazan želudac, ali sada sam dobra i disciplinirana.. Uvijek prvo pojedem.. :)

Eto to je uglavnom to..

S obzirom da nagrade kruže već neko vrijeme, ja sam odlučila obadvije posvetiti svim foodblogerima i foodblogericama .. Uživajte :))

Za dobre želje nikad nije kasno i kako mi se poremetio raspored..

Drage foodblogerice i foodblogeri, dragi svi ljudi koji svratite do mog skromnog bloga želim vam sve najbolje u 2011. godini. Zvuči kao kliše, ali stvarno vam najviše od svega želim dobrog zdravlja , kuću punu smijeha, svaki dan pun radosti, i para toliko da vam pokriju životne potrebe i da si možete priuštiti mala životna zadovoljstva.

Zadnja dva tjedna su bila za mene izuzetno naporna, ali moram reći pozitivno naporna :) budući da se stalno nešto dešavalo.. Domjenci, kave sa dragim ljudima, večere sa bivšim kolegama i jedan neplanirano dobar izlazak 30.12... S ozbirom da sam ja ipak gospođa u godinama hehe , izmorilo me to , pa sam 31.12. vegeteriala pred televizijom.. I ušla u 2011. naspavana.. Nadam se da će tako biti i ostatak godine :)).

Za Božić nisam bila uzorna domaćica i ništa nisam kuhala i pekla, pa rekoh da to promijenim za novu.. :)

Dugo sam gledala receptiće i na kraju se ipak odlučila za kombinaciju provjerenih kremica i biskvita.

U kremu slatko vrhnje/ čokolada zaljubila sam se kad sam ju prvi puta napravila. Najednostavnija i najfinija .. I nekako mi je palo na pamet da napravim kombinaciju koju sam htjela nazvati CRNO -BIJELI SVIJET. Istu stvar , samo sa bijelom čokoladom. I tako odem ja u dućan i gledam bijelu čokoladu za kuhanje. 80 g 22,00 kn.. Hmmm.. Meni treba 200 g, znači moram kupiti tri, 22 x 3 .. hm.. I odluka pala na bijelu Milku.. O vot a mistejka to mejka.. :) Ne znam kako mi nije palo na pamet da se to neće stisnuti.. Ustvarni i je u nekom kutku mog mozga, ali škrtost je bila jača :))).

I tako je moj inicijalni plan da napravim bijeli i crni biskvit, pa crnu i bijelu kremu , pa složim to sve u jedan crno bijeli svijet.

Ali, kako to već biva u životu i drago mi je da me ovaj kolač odmah podsjetio na početku 2011. ne valja previše planirati.. na kraju bude previše razočarenja.. Ne kažem da treba stihijski živjeti život, treba napraviti generalne planove, ali mislim da puno veća sreća leži u spontanim i malim stvarnima koje te iznenade.. Bez obzira na sve, život je lijep i može biti još ljepši ako se tako dogvorimo sa svojom glavom.. I to vam svima želim, lijepu i neopterećenu 2011. , bez previše problema.. Problema uvijek ima i želim vam brzo i efikasno rješavanje svih problema na koje naiđete.

Eto tako sam i ja rješila svoj kolač , koji je trebao biti.. crni biskvit, bijela krema, bijeli biskvit, crna krema.. Ali bijela se nije stisnula pa je ispao ovakav .. Bez obzira na PLANIRANI raspored :)... jaaako fin i ukusan.



I evo recepta..

BISKVITI:

• 4 jaja
• 4 žlice šećera
• 4 žlice brašna
• 1 prašak za pecivo
• 4 žlice vruće vode
• 100 g čokolade za kuhanje

Jaja pjenasto umutite sa šećerom (napomena, bolje je kad se jaja razdvoje, pa se bjelanjci na kraju umješaju u biskvit, ali ja sam se ovaj put odlučila ovako) .

Brašno pomiješati sa praškom sa pecivom i dodavati 1 po 1 žlicu jajima. Na kraju dodati 4 žlice vruće vode.

Tijesto podijeliti na pola.

Otopiti čokoladu za kuhanje na pari ili u mikrovalnoj i dodati u polovicu tijesta.

Ja sam pekla u kalupu za torte promjera 18 cm. Obložim ga papirom za pečenje i malo namažem maslacom i pobrašnim.

Peći na 180 C , cca 30-tak minuta.

KREME:

BIJELA KREMA:

- 200 ml slatkog vrhnja

- 200 g bijele čokolade za kuhanje (ne Milke hehe )

CRNA KREMA:

- 200 ml slatkog vrhnja

- 200 g tamne čokolade za kuhanje

Za obadvije kreme, čokolade natrgati i staviti u posudu. Vrhnje dovesti do vrenja (paziti da ne provrije do kraja) i preliti preko natrganih čokolada. Pustiti 5 min da se omekša i pjenjačom izmutiti u glatke kreme.

Ostaviti da se ohlade i staviti u frižider da se malo stisnu..

Kad se ohlade i kreme i biskviti slagati rasporedom kako god vama odgovara :))))

Dobar tek!